Poljski kukolj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 286956 od 3. studenoga 2021. u 02:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Poljski kukolj
Poljski kukolj, ilustracija
Poljski kukolj, ilustracija
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Agrostemma
Vrsta: A. githago
Dvojno ime
Agrostemma githago
L.

Poljski kukolj (kukolj čupavi, lat. Agrostemma githago) otrovna je biljka iz porodice Caryophyllaceae. Nekada je biljka bila izrazito čest korov na obradivim površinama. Danas raste po cijeloj Europi, a autohtona je u Sredozemlju, odakle se raširila i po Africi, Americi i Aziji. [1]. U mnogim krajevima danas se vodi kao ugrožena ili izumrla.[2]

Opis

Stabljika je uspravna, obrasla dlakama, u gornjem delu razgranata i naraste do 100 cm visine. Listovi su nasuprotni, lancetasti, svjetlozeleni i dlakavi. Cvjetovi su pojedinačni i veliki. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je duguljast tobolac koji u sebi nosi crne, bubrežaste sjemenke. Biljka u godini stvara 100 – 600 sjemenki koje prokliju iste godine i zadržavaju klijavost nekoliko godina.

Otrovnost

Sjeme sadrži oko 7% otrovnog glikozida gitagina (agrostemin) - C27H28O11, koji djeluje na srce, živčani sustav i uništava crvene krvna zrnca. Već 0,5% kukolja u brašnu može djelovati otrovno.

Ljekovitost

Istraživanja ljekovitih svojstava kukolja pokazala su da djeluje kao antihelminitik, diuretik (sjeme) i ekspektorans, ali zbog svoje toksičnosti se ne koristi u službenoj medicini.

Vanjske poveznice

Dodatna literatura

  • Kušan, F.: Naše ljekovito bilje, Zagreb 1947.
  • Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
  • Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 953-0-3116-8

Izvori

  1. Plants of the World online pristupljeno 29. listopada 2018
  2. HE pristupljeno 29. listopada 2018