Krapinski pračovjek
Krapinski pračovjek je popularni naziv za praljude iz vrste neandertalaca čiji su fosilni ostatci pronađeni u špilji na Hušnjakovu brijegu pored Krapine. Zbirka je prikupljena pri iskapanjima koja je vodio Dragutin Gorjanović-Kramberger 1899–1905. Jedna je od najvećih zbirki neandertalaca uopće, pa služi za proučavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi između 3 i 27 godina. Nađeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sačuvanih lubanja, ni čitavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživače na pretpostavku da je krapinski pračovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštećenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava. Uz ostatke krapinskoga pračovjeka pronađeno je mnoštvo kostiju izumrlih vrsta životinja, špiljskog medvjeda, pragoveda, mamuta, vuka, Merckovog nosoroga, svisca i drugih, te oko 300 uradaka od kalanoga kamena poput batića, strugala, šiljaka, grebala, noževa, pila i svrdala koji pripadaju arheološkom razdoblju srednjega paleolitika, odnosno moustérienskoj tehnologiji. Nađeni su i tragovi ognjišta i opaljene kosti, što znači da se krapinski pračovjek već služio vatrom. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 130.000 godina.[1]
Velik dio ostataka s Hušnjakova nalazi se u Muzeju krapinskih neandertalaca, pored nalazišta u Krapini.
Istraživanja
Istraživanja paleolitičkih nalazišta u Hrvatskoj, kao i priča o krapinskim praljudima, započinju 23. kolovoza 1899. godine kada je Dragutin Gorjanović-Kramberger na poziv fra. Dominika Antolkovića posjetio nalazište na Hušnjakovu brijegu u Krapini kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronađeni tijekom iskapanja pijeska.
Otkrivene su četiri zone odjeljene prema faunističkim nalazima:
- Castor fiber (europski dabar)
- Homo sapiens (čovjek)
- Rhinocerus merckii (nosorog)
- Ursus spelaeus (špiljski medvjed)
Starost krapinskog pračovjeka procjenjuje se na 130.000 godina. Tokom iskapanja 1905. godine izuzeto je više od 5.000 nalaza, od čega su 874 ostatka ljudskog porijekla, a ostali kosti životinja i artefakti. Artefakti su pripadali musterijanskoj kulturi. Također su pronađeni i ostaci ognjišta, po čemu se može zaključiti da je krapinski pračovjek poznavao vatru.
Odlike
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Detaljnom analizom i usporedbom ostataka pračovjeka pronađenih u špilji dokazano je kako su špilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po građi tijela i fizonomiji lica. Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo plosnatu glavu, dugačku lubanju, produljeno lice i udove, niži je bio robustnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica. Najočuvanija lubanja je lubanja C koja se nalazi u mnogim svjetskim udžbenicima. Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi je paleontolog i paleoantropolog koji je upotrijebio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju.
Rekonstrukcija izgleda neandertalaca je za potrebe javnog izlaganja načinjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima – prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bića. Neandertalci su, međutim, bili na visokom stupnju razvoja, sposobni izrađivati sofisticirana oruđa, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, a postoje i naznake religioznosti.
Za krapinskog pračovjeka, iako je pripadao vrsti neandertalaca, ne može se tvrditi da je imao istu kulturu kao pripadnici te vrste u drugim dijelovima svijeta. S obzirom na brojne kosti pračovjeka koje su pronađene razbacane po špilji zajedno s kostima životinja pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Moguće je da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivala sa smrću bilo koje životinje. Bavili su se lovom i sakupljanjem šumskih plodova. Neki podupiru teoriju da su bili kanibali, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici te skrb za pripadnike zajednice.
Znanstvenici i dalje polemiziraju o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao.
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - krapinski pračovjek
Literatura
- Ivor Karavanić (2004.). Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga