José Clemente Orozco

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

José Clemente Ángel Orozco Flores (29. prosinca 1896., Ciudad Guzmán, Meksiko — 7. listopada 1949., Ciudad de Mexico) bio je meksički slikar i grafičar, najpoznatiji po svojim monumentalnim muralima (zidnim slikama). S Diegom Riverom i Davidom Alfarom Siqueirosom smatra za jednog od vođa tzv. "meksičkog muralizma". Ova škola slikarstva je kombirala staru meksičku slikarsku tradiciju s modernim europskim stilovima.

Životopis

Orozco je rođen u mjestu Zapotlán el Grande (sada Ciudad Guzmán) i kao dječak je izgubio lijevu ruku u igri s barutom^[1]. Nakon što je završio srednju školu za poljoprivredu i arhitekturu, Orozco je studirao na Likovnoj akademiji San Carlos u gradu Meksiku.

1920-ih započinje svoje najpolodnije razdoblje meksičkog muralizma, donekle inspirirano talijanskim freskoslikarstvom a dijelom soc-realizmom, te slika murale sa socijalnim i nacionalnim temama u javnim zgradama grada Meksika. Od 1922.-24., Orozco je oslikao zidove zgrade Nacionalnog obrazovanja, a 1925. zidove "Kuće pločica" u gradu Meksiku, a 1926. zid Industrijske škole u Orizabi, Veracruz.

Nakon atentata na generala Obregona i političkih promjena koje su uslijedile u Meksiku, nova vlada nije tolerirala dvosmislene političke poruke meksičkih muralista i oni su morali napustiti državu. Za vrijeme Rooseveltovog New Deala u SAD-u (1927.-34.), Orozco je slikao velike murale na zidovima u New Yorku, New Hampshireu i Kaliforniji. Njeovi murali na Sveučilištu Dartmouth u New Hampshiru, gdje je oslikao više od 3.000 m² i načinio neke od svojih remek-djela, su utjecali na mnoge umjetnike u SAD-u, ali i cijeloj Latinskoj Americi.

Po povratku u Meksiko 1934., Orozco je oslikao zidove slavnog Hospicija Cabañasa u Guadalajari. God. 1940. oslikao je knjižnicu Gabino Ortiz u Jiquilpanu (Michoacán), a od 1942.-44. godine Isusov hospicij (Hospital de Jesús) u gradu Meksiku. "Preporođeni Juárez" iz 1948. godine je bio njegov posljednji mural, preminuo je i sahranjen sljedeće godine u gradu Meksiku.

Djela

On je bio najkompleksniji meksički muralist koji je pored nacionalističkih tema slikao ljudsku patnju i bio je zapanjen formom strojeva. Na njega je formalno najviše utjecao simbolizam, dok je sadržajno bio pod utjecajem komunizma, te je bio jako politički angažiran, osobito za prava seljaka i radnika^[2].

Njegova freska "Izgarajući čovjek" (Hombre de fuego) u kupoli Hospicija Cabañas u Guadalajari, kojeg je oslikao od 1936.-39. godine, smatra se remek-djelom meksičke umjetnosti.

Njegovi crteži i prenosive slike su uglavnom izložene u muzeju Carrillo Gil (Ciudad de mexico) i Radionici Orozco u Guadalajari.

Miguel Hidalgo y Costilla u guvernerovoj palači Guadalajara (Jalisco) (1935.)
Jedna četvrtina murala u Sveučilištu Dartmouth u New Hampshiru
Orozcova freska s prikazom osnivača hospicija Cabañas, Juana Cruza Ruiza de Cabañasa (1936.)
Spomenik na Orozcovom grobu u gradu Meksiku
Spomenik Orozcu u Guadalajari

Izvori

↑ Jose Clemente Orozco, An Autobiography, University of Texas Press, Austin, 1962., str. 41.
↑ Tragedy and Triumph: the Drama of José Clemente Orozco 1883–1949 na Mexico Connect (engl.) Preuzetp 21. prosinca 2011.

Alejandro Anreus, Orozco in Gringoland: the Years in New York, University of New Mexico Press, Albuquerque, 2001.

Vanjske poveznice

Orozco na MexConnect.com (engl.)
Orozco: Man of Fire dokumentarni film

[1] Jose Clemente Orozco, An Autobiography, University of Texas Press, Austin, 1962., str. 41.

[2] Tragedy and Triumph: the Drama of José Clemente Orozco 1883–1949 na Mexico Connect (engl.) Preuzetp 21. prosinca 2011.

[1]

[2]