Fokker F.VII

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 279975 od 1. studeni 2021. u 22:39 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Fokker F.VII
Swissairov Fokker F.VIIb-3m
Opći podaci
Tip Putnički i transportni avion
Proizvođač Fokker
Razvijen na temelju Fokker F.V
Probni let 1924.
Uveden u uporabu 1925.
Prvotni korisnik SABENA
KLM
Ratno zrakoplovstvo Poljske
LOT
Proizveden 1925.-1932.
Portal: Zrakoplovstvo

Fokker F. VII je linijski putnički zrakoplov kojeg je u 1920.-tim proizvodila nizozemska aviotvrtka Fokker, fokerova američka podružnica Atlantic Aircraft Corporation i druge aviotvrtke pod licencom.

Dizajn i razvoj[uredi]

Originalni dizajn Waltera Rethela iz 1924. godine bio je jednomotorni jednokrilac s visoko postavljenim krilom. Anthony Fokker je za ulazak u "Fordove letove pouzdanosti" (en:Ford Reliability Air Tour) 1925. godine avionu dodao još dva motora i uspio pobijediti.

Proizvodne inačice F.VIIa/3m, F.VIIb/3m i F.10 zadržale su konfiguraciju s tri motora a avion je postao poznat kao Fokker Trimotor [1].

Povijest korištenja[uredi]

Putnički Fokker s 8-12 sjedala bio je izbor za mnoge rane aviotvrtke u Europi i Americi. Zajedno sa sličnim Ford Trimotorom dominirao je američkim tržištem krajem 1920.-tih. Popularnost fokkerovim avionima naglo je pala nakon što je 1931. godine u padu F.10 (TWA Flight 599) poginuo Knute Rockne, tada poznati trener američkog nogometa. Nakon istrage koja je dokazala postojanje problema u dijelovima drvene konstrukcije od šperploče fokkerov avion je povučen s komercijalnih letova a na tržište su sve više ulazili sve-metalni avioni kao što su Boeing 247 i Douglas DC-2[2].

Poznati pionirski i istraživački letovi[uredi]

F. VII koristili su mnogih istraživači i pioniri zrakoplovstva, uključujući:

  • Richard E. Byrd tvrdio je da je 9. svibnja 1926. preletio preko Sjevernog pola u Fokkeru F.VIIa/3m "Josephine Ford", nekoliko dana prije zabilježenog preleta Roalda Amundsena s cepelinom Norge[3].
  • Dva poručnika Američkog zračnog korpusa (preteča Ratnog zrakoplovstva SAD-a) Lester Maitland i Albert Hegenberger izvela su u lipnju 1927. [3] prvi let iz kontinentalnog dijela SAD-a na Havaje (oko 3.862 km) u Fokkeru C-2 "Bird of Paradise". Isti mjesec, Richard E. Byrd, Bernt Balchen i još dva člana posade su s C-2 "Amerika" preletjela Atlantik. Pri slijetanju na francusku obalu avion se oštetio[4]. Bio je to treći uspješni neprekidni transatlantski let nekog aviona.
  • Sir Charles Kingsford Smithov F.VIIb/3m "Southern Cross" bio je prvi zrakoplov koji je u lipnju 1928. preletio Pacifik iz SAD-a za Australiju i prvi koji je preletio Tasmanovo more leteći od Australije do Novog Zelanda i nazad u rujnu te godine[5].
  • Pukovnik Dan Minchin, kapetan Leslie Hamilton i Princess Loewenstein-Wertheim pokušali su koristeći Fokker F. VIIa pod nazivom St. Raphael 31. kolovoza 1927. postati prvi piloti koji će prijeći Atlantik od istoka do zapada. Njihova sudbina ostala je nepoznata.
  • Amelia Earhart postala je 17. lipnja 1928. prva žena koja je preletjela Atlantik, kao pratilja pilota Wilmeroma Stultzoma u Fokkeru F.VIIb/3m Friendship[3].
  • Grupa pilota Američkog zračnog korpusa, na čelu s bojnikom Carlom Spaatzom, postaviti su s Fokkerom C-2A "Question Mark" rekord u trajanju leta od preko 150 sati leteći od 1. do 7. siječnja 1929. iznad Los Angelesa. Cilj ove misije bio je postavljanje rekorda u neprekinutom letu koristeći nadopunu goriva tijekom leta [6].

Inačice[uredi]

Fokker FVIIa3m
Southern Cross izložen u Kingsford Smith muzeju pored zračne luke Brisbane.
  • F. VII - jednomotorni transportni avion, pokretan s Rolls-Royce Eagle klipnim motorom od 360 KS (268,5 kW). Uz dva člana posade mogao je prevesti još šest putnika. Izrađeno je pet aviona.
  • F. VIIa (F.VIIa/1m) - jednomotorni transportni avion, nešto veća od F. VII, s novim podvozjem i krilima. Poletio je 12. ožujka 1925. Prvi avion imao je V-12 Packard Liberty motor od 420 KS (310 kW), dok su u preostalih 39 F. VIIA ugrađivani uglavnom radijalni Bristol Jupiter ili Pratt Whitney Wasp motori. Kasnije su prva dva Fokkers F. VIIa bili pretvoreni u tromotorni transportni zrakoplov.
  • F.VIIa/3m - inačica s dva dodatna motora ovješena ispod krila s prvim letom 4. rujna 1925. Prva dva aviona su bila identična F. VIIa. Od trećeg zrakoplova trup bio je produžen za 80 cm i bio je opremljen s jačim Wright Whirlwind J-4 radijalnim motorima od 200 KS (149 kW). Najvjerojatnije je da je izrađeno samo 18 aviona ali su i mnoge F. VIIa nadograđeni na ovaj standard.
  • F.VIIb/3m - glavna proizvodna inačica s većim rasponom krila. Izrađeno je 154 aviona uključujući i one nastale pod licencom.
  • F.9 - američka inačica Fokkera F.VIIB-3m izgrađena u tvrtki Atlantic Aircraft Corporation u SAD-u.
  • Fokker F.10 - uvećanu putnička inačica nastala iz Fokkera F. VII. Avion je mogao prevesti 12 putnika. Izrađivan je u tvrtki Atlantic Aircraft Corporation u SAD-u.

*C-2 - vojna transportna inačica Fokkera F.9, pokretana s tri Wright J-5 radijalna klipna motora od po 220-KS (164 kW). Avion je uz dva pilota mogao prevesti 10 putnika. Izrađeno je tri aviona za Američki zračni korpus.

  • C-2A - vojna transportna inačica za Američki zračni korpus s većim rasponom krila, pokretana s tri Wright J-5 radijalna klipna motora od po 220-KS (164 kW). Avion je uz dva pilota mogao prevesti 10 putnika. Izrađeno je osam aviona.
  • XC-7 - jedan C-2A opremljena s tri Wright J-6-9 radijalna klipna motora od po 330-KS (246 kW).
  • C-7A - vojna transportna inačica za Američki zračni korpus. Šest aviona preinačeno je 1931. na ovaj standard iz C-2A na kojem su motori promijenjeni s Wright R-975 motorima od po 300 KS (220 kW).
  • XLB-2 – eksperimentalni laki bombarder C-7 inačice pokretan s tri Pratt & Whitney R-1380 radijalna klipna motora od po 410-KS (306 kW). Izrađen je jedan avion.
  • TA-1 - vojna transportna inačica za američki mornarički korpus. Izrađeno je tri aviona.
  • TA-2 - vojna transportna inačica za američku mornaricu. Izrađeno je tri aviona.
  • TA-3 - vojna transportna inačica za američku mornaricu pokretana s tri Wrighta J-6 radijalna klipna motora. Izrađen je jedan avion.
  • RA-1 - redizajniran TA-1.
  • RA-2 - redizajniran TA-2.
  • RA-3 - redizajniran TA-3.

Licencirana proizvodnja[uredi]

  • SABCA, izrađeno 29 zrakoplova.
  • Avia, izrađeno 18 zrakoplova.
  • Tri zrakoplova izrađena su u Italiji kao IMAM Ro.10.
  • Plage i Laśkiewicz. Između 1929. i 1930. izrađeno je jedanaest putničkih i 20 domaće razvijenih (Jerzy Rudlicki) bombardera.
  • Tri zrakoplova izrađena su u Španjolskoj.
  • Avro, izrađeno je 14 aviona poznatih i kao Avro 618 Ten.
  • Atlantic Aircraft Corporation

Tehničke karakteristike (Fokker F.VIIb/3m; Atlantic-Fokker C-2A)

Izvori podataka: [7]

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • kapacitet: 8 putnika
  • dužina: 14,60 m
  • raspon krila: 21,70 m
  • visina: 3,90 m

Letne karakteristike

  • ekonomska brzina: 170 km/h
  • motor: Wright J-5 Whirlwind radialni klipni motor

Izvori[uredi]

  1. ↑ Aeronautics Learning Laboratory
  2. ↑ Centennial of Flight information on CAA investigation of Flight 599. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2012.. http://www.centennialofflight.gov/essay/Government_Role/accident_invest/POL17.htm Pristupljeno 31. ožujka 2010. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Famous Fokker Flights
  4. ↑ The Trans-Atlantic Flight of the 'America'
  5. ↑ The Pioneers - Charles Kingsford Smith. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2010.. http://www.ctie.monash.edu.au/hargrave/k-smith.html Pristupljeno 31. ožujka 2010. 
  6. ↑ USAF Historical Studies Office article about the Question Mark. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2005.. https://www.airforcehistory.hq.af.mil/PopTopics/refueling.htm Pristupljeno 31. ožujka 2010. 
  7. ↑ Aero Favourites
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Fokker_F.VII&oldid=279975"