Ivan Pahernik (Zagreb, 6. srpnja 1938. − 9. ožujka 2018.), hrvatski primijenjeni grafičar, karikaturist, prozaik i pjesnik. Pisao i haiku pjesme.[1][2][3]
Životopis
Rodio se je u na Trešnjevci 1938. godine. U Zagrebu završio sedmogodišnju osnovnu školu. Bio je zadnji naraštaj litografa koje se obrazovalo u Srednjoj grafičkoj školi u Zagrebu. U pionirskom natječaju Radio-Zagreba dobio za nagradu bicikl Prvi partizan Subotica 1952. godine.[3] Zaposlio se je u tiskarskom zavodu Ognjen Prica, i radio je u Orbisu i Interpublicu.[2] Član uredništava Paradoksa, Kerempuha, Čvorka, Paradoksa II i Žalca.[3] Nacrtao brojne karikature za koje je dobio nagrade. Izlagao samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu. Svoje je knjige često sâm ilustrirao. Napisao knjige poezije i pjesama te grafičke mape.[2] U književnosti se javio u starijoj dobi. Motiv mu je bila vjera da humorom i satirom može osvijetliti mračne godine komunističke vladavine.[3] Autobiografsko[2] djelo „Još Hrvatska ni propala“ bio je motiv Nevenu Hitrecu prema kojem je snimio višestruko nagrađeni film Snivaj, zlato moje.[3]
Član Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) od 1975., Hrvatskog društva karikaturista od 1985. i Društva hrvatskih književnika (DHK) od 2003. godine.[3]
Djela
Napisao je knjige:[2]
- Zbrka bez riječi
- Cirkus
- Sabrana godišnja doba (haiku)
- Još Hrvatska ni propala (autobiografske priče)
- Još Hrvatska ni propala (nastavak)
- Još, još, još Hrvatska ni propala (humorni roman u tri dijela)
- Spomenar 1942.-2012.
S Brankom Hlevnjak suurednik knjige o zagrebačkoj školi karikature "Zagrebačka škola karikature – Ni moda ni doktrina".[2]
Citati o Paherniku
Izvori
- ↑ World Haiku Association Ivan Pahernik (pristupljeno 5. ožujka 2016.) (engl.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 HINA: Preminuo Ivan Pahernika: U 80. godini otišao čuveni karikaturist, grafičar i pjesnik , net.hr. 10. ožujka 2018. Pristupljeno 11. ožujka 2018.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 (): Preminuo Ivan Pahernik, Društvo hrvatskih književnika. 10. ožujka 2018. Pristupljeno 11. ožujka 2018.