Franjo Grčević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 266206 od 29. listopada 2021. u 01:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Franjo Grčević- (rođen 24. studenoga 1923., Ciglenik - 2. prosinca 2009. Zagreb), hrvatski

sudionik NOBa od 1942. do 1952. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. diplomirao grupu za jugoslavenske jezike i književnosti s ruskim i njemačkim. Radio kao gimnazijski profesor u Slavonskom Brodu, a od 1959. zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao. Predavač i lektor na fakultetima u Rennesu i Mainzu. Gost predavač u Beogradu, Krakowu, St. Petersburgu, Moskvi, Budimpešti, Mannheimu, Innsbrucku, Hamburgu i Harvardu. Kao predsjednik Hrvatskog filološkog društva (1968.) pokrenuo je Znanstvenu biblioteku Društva. Sudjeluje u osnivanju Zagrebačke slavističke škole koju organizira i vodi kroz dulje razdoblje i uređuje njen Zbornik u četiri sveska. Zasnovao samostalan projekt Komparativno proučavanje južnoslavenskih književnosti (1980.). Svojedobno član komisije UNESCO za proučavanje slavenskih kultura. Član Odbora Andrićeve zadužbine u Beogradu i Odbora Vukove zadužbine. Aktivnu sveučilišnu službu napustio 1993. godine kao redoviti profesor i šef Katedre za srpsku književnost. Nastavlja aktivnost kao samostalni istraživač i stručni savjetnik. Osniva 80ih godina prvu hrvatsku ekološku , građansku grupaciju "Sveučilišno udruženje ekološka javnost". Opširniji opis znanstvene djelatnosti može se pronaći u Hrvatskom biografskom leksikonu. Pokopan je po vlastitoj želji u rodnom mjestu Cigleniku.Rođen je dakle u Cigleniku kraj Slavonskog Broda. Srednju tehničku školu završio u Zagrebu 1942. U redovima antifašističkog pokreta od 1943. Godinama tražio da bude demobiliziran kako bi završio studij koji je krišom studirao. Diplomirao je 1954. jugoslavenske jezike i književnosti te ruski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1958. gimnazijski profesor u Slavonskom Brodu, Sisku i Zagrebu pa lektor i predavač u Rennesu i Mainzu. Godine 1965. doktorirao temom o Bogdanu Popoviću. Gostovao na brojnim domaćim i inozemnim univerzitetima te sudjelovao zapaženim izlaganjima na međunarodnim naučnim simpozijima i konferencijama. Izvanredni profesor od 1975. te od 1984. do penzioniranja 1994. redovni profesor za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.