Anjujski nacionalni park

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 264468 od 28. listopada 2021. u 09:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Nacionalni park Anjujskij

Anjujski nacionalni park (rus: национа́льный парк Аню́йский) nalazi se u Rusiji, pokriva bazen rijeke Anjuj, na zapadnoj padini planinskog lanca Sihote-Alinj na Dalekom istoku Rusije. Anjuj utječe u Amur, glavnu rijeku regije, koja utječe u Ohotsko more.

Ovaj nacionalni park je važan jer čini ekološki koridor s niskih poplavnih nizina Amura do visokih šumovitih planina Sihote-Alinja. Park je u okrugu Nanajskij u Habarovskom kraju, oko 50 milja nizvodno (tj. sjeveroistočno) od grada Habarovska.[1] Područje je udaljeno od većih središta, s nekoliko gradova i rijetkim stanovništvom. Povijesno je ovisilo o ribolovu lososa i lovu. Lokalni autohtoni narodi su Nanaji, koji predstavljaju oko četvrtine obližnjih naselja.

Rijeka Anjuj

Granice parka čine oblik potkove, koja slijedi dijelove grebena malih riječnih bazena u rijekama Anjuj i Pihcij, koje teku zapadno u rijeku Amur. Istočni dio teritorija je brdovit, dok je donji dio teritorija uglavnom poplavni. Oko 45% parka je tajga, 30% je pod-tajga (sredinom planine crnogorična šuma), 14% je poplavna rijeka i delta, a 11% je močvara. Anjujski nacionalni park je važno stanište za močvarne vrste biljaka i i riba u planinskim potocima iznad Amura.[2]

Zapadna polovica parka nalazi se na nizinskom istočnom nastavku srednje-amurske nizina. Ova ravnica je ravna, bogata depresija između grebena Sihote-Alinj na istoku i planine Hingan na zapadu.[3] To su aluvijalne nizine poplavnih nizina rijeke Amur, do visine od 40 metara. Jugoistočno krilo parka je dolina rijeke Pihciji relativno je ravna. Sjeveroistočno krilo je dolina rijeke Anjuj i njenih pritoka, a to su strmiji i dublji kanjoni s prosječnom visinom od 600 metara.

Biljke

Park je kritična komponenta mreže zaštićenih područja u srednjem i nižem području Amura, posebno jer integrira kontinuirana staništa iz riječnih poplavnih područja, kroz dolinu planinske tajge u kojoj rastu mongolski hrast i korejski bor, na planinskim grebenima. Masivni korejski bor je opisan kao "srce ekosustava" Svjetskog fonda za divljinu. Populacija korejskih borova smanjena je u proteklih 50 godina.

Životinje

Ugroženi amurski tigar je rezidualna vrsta parka, kao i većina planinskih vrsta sjevernog Sihote-Alinja. Donji poplavni parkovi važni su za ptice selice. Ugrožene vrste u parku uključuju: planinsku lasicu, mjesečevoga medvjeda i dugorepoga brezova miša.

Izvori