Knjižnica Załuskih

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanja netočnih prijevoda i konstrukcija. (pomoć) Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.

Knjižnica Załuskih (poljski: Biblioteka Załuskich, latinski: Bibliotheca Zalusciana), poljska nacionalna knjižnica (od 1780. godine), izgrađena u Varšavi u razdoblju od 1747. do 1795. godine. Osnovali ju je Józef Andrzej Załuski i njegov brat, Andrzej Stanisław Załuski, oba su bili katolički biskupi.

Bila je to prva poljska nacionalna knjižnica, najveća knjižnica u Poljskoj i jedna od prvih narodnih knjižnica u Europi. Nakon Kościuszkovog ustanka (1794.) vojska ruske carice Katarine II zaplijenila je njen fond i prenijela je u Petrograd, gdje su knjige dodano Ruskoj nacionalnoj knjižnici osnovanoj 1795. U 1920. godinama Sovjetski Savez vratio je Poljskoj dio zaplijenjenog fonda knjižnice Załuskih prema mirovnom ugovoru u Rizi. Ovu su zbirku namjerno uništili nacisti tijekom planiranog uništenja Varšave u listopadu 1944., nakon urušavanja Varšavskog ustanka.

Povijest

Knjižnica Zaluskih smatra se prvom poljskom javnom knjižnicom i jednom od najvećih knjižnica u tadašnjem svjetu. U Europi su samo dvije ili tri knjižnice posjedovale fondove slične veličine. Fond je knjižnice uključavao oko 200 000 svezaka i od tada brzo se povećavao, tako da se krajem 1780. godina sastojao od 400 000 tiskanih knjiga, rukopisa i zemljovida. Obuhvaćao je također umjetničke zbirke, znanstvene instrumente te životinjske eksponate.

Za čitaoce knjižnica je bila otvorena utorkom i četvrtkom od 7.00 do 19.00. Od posjetilaca se tražilo mirne ponašanje te molitvu za osnivača - braće Zaluskih. Zabranjeno je bilo iznošenje knjiga van knjižnice. S obzirom na činjenicu da se problem krađe povećavao, biskupi su zamolili pape da im pomogne. 1752. godine, odgovarajući na njihov zahtjev, papa Benedikt XIV je izdao bulu prema kojoj je krađa knjiga bila strogo zabranjena. Nažalost, nije ni to riješilo ovaj problem.

Nakon smrti braće Zaluskih knjižnica je postala ustanova zavisna od Komisiјe Nacionalnog Obrazovanja (Komisja Edukacji Narodowej, prva centralna državna obrazovna instituciјa u Europi) i preimenovana u Knjižnicu Republike (Biblioteka Rzeczpospolitej). Prvobitno sjedište Knjižnice u 1821. godine pretvoreno јe u stambenu zgradu. Prilikom rekonstrukciјe ove zgrade pronađeno sakrivene za vrijeme podjele Poljske biste poljskih kraljeva. Stoga se ova zgrada zove "Kuća pod kraljevima" (Dom pod królami). Zgrada knjižnice je srušena tijekom Drugog Svjetskog Rata. Polsje rata je rekonstruirana.

Današnja Nacionalna Knjižnica Poljske (osnovana 1928.) smatra se nasljedicom Knjižnice Zaluskih i nastavlja njenu tradiciju.