Plavi krumpir, (zvan i Vitelotte noire, Négresse odnosno samo Vitelotte[1] odnosno Truffe de Chine),[2]vrsta je krumpira koja se u Francuskoj uzgaja od ranog 19. stoljeća. Kod nas se sadi nekih 5 - 7 godina no isključivo u manjoj količini. Potječe iz Perua i Bolivije, gdje se uzgaja od davnine.
Opis
'Vitelotte' krumpir tamno je plave, skoro crne boje kože te tamno ljubičasto plavog mesa. Okus i miris blago podsjećaju na kestene. Boja ostaje jednaka i nakon kuhanja, a posljedica je velike količine antocijana i flavonoida u ovoj vrsti krumpira. Ovaj krumpir bere se krajem kolovoza i početkom rujna, a u odnosu na moderne komercijalne sorte prinos je malen. Kako mu je koža razmjerno debela dobro se čuva, gomolji su izduženi, sa uvučenim okcima.
Etimologija
Francuska riječ vitelotte derivirana je od arhaične riječi vit, te označava "penis" (moderni francuski bite), zbog često falusoidnog izgleda nekih gomolja. Riječ se prvi puta javlja 1812.[3]
Povijest
Sukladno starim opisima gomolj nije nužno ljubičasto plave boje . Jedan tekst iz 1817., nabraja 6 varijeteta. Traktat o zemljodjelstvu iz 1863. navodi 5 mogućih boja: bijelu, žutu, roza, crvenu i ljubičastu.[4] Godine 1873. Alexandre Dumas piše u svom Grand dictionnaire de cuisine:[5] "... najbolji od svih neupitno je plavi krumpir, bolji je i od crvenog, i u Parizu ga zovu Vitelottes'".
Galerija
-
Vitelotte - plavi krumpir -
Vitelotte -
Čips -
Lišće i stabljike
Vanjske poveznice
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvordiehl - ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorplant - ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorcntrl - ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvortraite - ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvordumas