Margarita (hrvatska kraljica)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 257066 od 26. listopada 2021. u 01:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh

Margarita je bila hrvatska kraljica, supruga hrvatskoga kralja Stjepana Miroslava.

Više se o njoj znade kroz legende. Stjepan Miroslav i Margarita bili su bez djece. Kraljica Margarita dala je popraviti trošne gradske zidine Dubrovnika prema Lokrumu oko god. 828. (?) godine. Sa suprugom je posjetila Dubrovnik 948. godine kad je kralj hodočastio u crkvicu sv. Stjepana, poznatu po svetačkim moćima, poslije čega je kralj u znak zahvale za isprošeno čudo kraljevskog ozdravljenja vjerom u moći sv. Stjepana dao podići kao zadužbinu crkvu sv. Stjepana.[1] Za crkvu sv. Stjepana je dala zlata, srebra i relikvije (poput komada sv. Križa[2]). Rodom je bila Rimljanka, a po ženskoj lozi u svojti s dubrovačkom plemićkom obitelji de Croce (Križić), što su povezivali s čestim imenom Margarita u toj obitelji.[3] Dali su sagraditi još crkva na dubrovačkom području, među ostalima i u Suđurđu na Šipanu.[1] Crkvu sv. Stjepana na Šipanu je prvu službeno posjetila baš ona. Došla je provjeriti je li crkvica doista izgrađena te time ispunjen zavjet kralja koji se zavjetovao izgraditi više crkvica zbog svog ozdravljenja. Od tog posjeta crkvici, ženskoj se djeci na dubrovačkom području često daje ime Mara, oblik imena Margarita.[1] Poslije smrti supruga, kojeg je 949. ubio ban Pribina, vratila se je u Dubrovnik gdje je postala duvna i sveto živjela.[4] Preminula je u Dubrovniku kao duvna.[2] Grob joj se nalazi u Dubrovniku. Pokopana je pred crkvicom sv. Stjepana u Dubrovniku. Posmrtni ostatci premješteni su joj 1590. godine, kad je dubrovački plemić Junij Gradić iskopao sve kosti koje su bile ispred crkve sv. Stjepana i pokopao ih u novi grob, sagrađen naročito za ostatke pokojnika. Novi je grob nakon duže vremena pronađen. Ukras su mu monogrami Kristova imena i križevi gotskog oblika u crvenoj boji.[4]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Ahmet Kalajdžić: Splitska obitelj Marušić obnovila crkvicu sv. Stjepana , Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 2012. (pristupljeno 23. travnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3. 5–44, Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
  3. Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 24., Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
  4. 4,0 4,1 Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 4. 5–44, Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)

Vanjske poveznice

  • Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 19., Knjižnica FOI. Poglavlje: Dubrovački i drugi pisci o kralju Stjepanu Miroslavu i kraljici Margariti
  • Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 34., Knjižnica FOI. Poglavlje: Komad sv. Križa darovan od hrvatske kraljice Margarite
  • Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 70., Knjižnica FOI. Slika 2: Slika drva sv. Križa koji je kraljica Margarita darovala dubrovačkoj crkvi sv. Stjepana
  • Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 79., Knjižnica FOI. Slika 12: Osobiti grob iz 1590. u kraljevskoj crkvi sv. Stjepana, u koji je Gradić prenio i kosti kraljice Margarite
  • Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 80., Knjižnica FOI. Slika 13: Grob kraljice Margarite iz 1590. s Gradićevom spomen-pločom u kraljevskoj crkvi sv. Stjepana