Roger I.
Roger I. [ʀɔže'], normanski vojvoda i grof od Sicilije (Hauteville-la-Guichard, oko 1031. – Mileto, 22. VI. 1101.). Osvojio je Siciliju od Saracena 1060.–1091. i vladao u Kalabriji i Siciliji kao vazal brata Roberta Guiscarda.[1]
Životopis
Najmlađi je sin sitnoga normanskoga plemića Tankreda od Hautevillea. Stigao je u Apuliju 1056. i zatim stupio u službu svojega brata Roberta Guiscarda. Istaknuo se prilikom osvajanja Kalabrije (1056.–1061.), a osobito Sicilije od Saracena (1061.–1092.). Prema sporazumu s bratom Robertom Guiscardom (1062.) vladao je polovicom Kalabrije, a od 1072. bio je grof Sicilije. Nakon bratove smrti (1085.) preuzeo je vodstvo Normana u južnoj Italiji. Na području svoje vladavine utjecao je na crkvene prilike, poticao osnivanje i obnovu samostana te osnivao biskupije. Godine 1098. papa Urban II. dao mu je široke crkvenopravne ovlasti na Siciliji. Saracenima je 1091. oteo i Maltu. Djelovao na jačanju sicilskoga gospodarstva, osnažio položaj Katoličke crkve na Siciliji.[2][3]
Naslijedio ga je stariji sin, maloljetni Šimun, za čije je kratkotrajne vladavine (1101.–1105.), regent bila njegova majka Adelaide del Vasto. Šimuna je naslijedio brat Roger II., koji je postao prvim sicilskim kraljem.