Pentium III

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Ovom članku ili dijelu članka dio teksta nije posložen po redu riječi u rečenici koji je u hrvatskom jeziku. U rečenicama treba posložiti riječi kako ih se govori u hrvatskom jeziku.

Pentium III je mikroprocesor iz Intela koji je izgrađen za x86 (32-bit) arhiktekturu, prvi put je predstavljen u veljači 1999. godine i nasljednik je procesora Pentium II. Velika razlika između ta dva procesora je u Streaming SIMD Extensions (SSE) poznat i pod imenom Internet Streaming Extensions (ISSE) jedinicama. Pored Pentium III na istoj arhitekturi postoji i model Intel P6.

Prva verzija Pentium III procesora sa kodnim imenom "Katmai" je dalji razvoj Pentium II procesora sa Sechutes jezgrom. Pošto je Intel planirao promjene Bustakta sa 100 na 133 MHz došlo je i do minimalnih promjena u driverima Bus interfejsa. Osim toga došlo je i do promjena u L1 - Cache kontrolorima koji su bili malo poboljšani. Pošto su promjene bile minimalne, a proces proizvodnje skoro pa identičan, mnogi su se čudili o "preimenovanju" sa Pentium II na Pentium III. Katmai je bio dostupan sa takt-frenkvencijom između 450 i 600 MHz i Bustaktom od 100 i 133 Mhz. Pošto L2-Cache Katimai-a, kao kod njegovog prethodnika Deschutes-a nisu bile integrisane na chipu, Katmai postoji samo za već postojeće Pentium II poznate Slot-1 Bus interfejse u formama SECC i SECC2 iako je SECC jako rijedak i prema Intelu dolazi samo sa OEM (Original Equipment Manufacturer).

Druga verzija Pentium III procesora sa kodnim imenom Coppermine je ujedinjenje Katmai-a sa Medocino-Celeronom koji je Intelov prvi P6-CPU sa P6-CPU integrisanim L2-Cache-ima. Kao i Katmai, Coppermine također posjeduje SSE proširenje za komandnu liniju kao i serijski broj. Od Mendocino-a je Coppermine nasljedio integrisane L2-Cache kao i potpuno sa CPU-taktom pogonjenu vezu na CPU-jezgru koja dozvoljava istovremeno korištenje RW funkcija (čitanje i pisanje). Sa 256 KB L2-Cache su upola manje nego kod Katmai-a, ali poboljšana veza sa CPU jezgrom je imala pozitivan učinak, tj. kod iste takt frenkvencije mnoge tadašnje aplikacije su bile ubrzane kao i performance PC-a.

Pentium III-S - server varijanta Tualatina Zadnja jezgra Tualatin je donijelo velike performance sa sobom koje su se posebno vidjele na server varijantama koje su imale Pentium III-S sa 512 KB poduplanim Cache-om. Ne samo da je došlo do smanjenja Coppermina sa novom 130 nm-tehnologijom, nego su i elektronske osobine bus protokola bile promijenjene tako da ovaj procesor nije funkcionisao na normalnim 370-Mainboardima. Tualatin je samo funkcionisao na novim takozvanim FCPGA2-kompatibilnim Socket-370-Mainboardima, ali postoje mnoge modifikacije koje dozvoljavaju procesore sa tualatin jezgrom na pojedinim mainbordima bez FCPGA2 podrške. Postoje i komercijalni adapteri kao od firme Upgradeware takozvani Slot-t (upgrade za slot 1) i 370GU (Uprgrade za socket 370) kao i FCPGA-FCPGA2-Adapter od Lin Lin (Upgrade za Socket 370).

Pored server varijante Pentium III-S i mobilne varijante Mobile Pentium III-m, obadvije sa 512 KB L2-Cache, postoji i desktop varijanta sa 256 KB L2-Cache, koje su dostupne sa taktfrenkvencijama između 1 i 1,4 GhZ.