Ćevapi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 25031 od 6. kolovoza 2021. u 23:32 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Ćevapi
Original Bosnian Cevapcici.JPG

Podrijetlo
Drugo ime ćevapčići
Regija/država Balkan
Detalji
Vrsta jela meso
Temperatura jela vruće
Glavni sastojci mljeveno meso

Ćevapi (tur. kebap "na komadiće izrezano meso" ili "nasjeckano meso"), poznati i kao ćevapčići, su jelo od mljevenog mesa, popularno u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Balkana još od doba Osmanskog Carstva.

Inačice

Poznati su u svim krajevima bivše Jugoslavije u kojima su vladali Turci, ali receptura nije svugdje ista – rabe se različite vrste mesa, poput telećeg, svinjskog i junećeg, ili kombinacija ove tri vrsta mesa.

  • U Bosni i Hercegovini su dužine od 4 cm do 12 cm. Na područje Bosne, gdje su nacionalni specijalitet, ćevape su oko 1500. uvezli Turci. Ćevapi se služe u krušnoj lepinji odnosno somunu koje se može po želji politi posebnim umakom koji daje posebnu aromu. Pripremaju se na više načina, a recepti su tajni. Poznatiji su sarajevski, banjalučki, travnički i šiš-ćevap. Ne koristi se svinjetina kao sastojak.
  • U Hrvatskoj su ćevapi dugi od 5 do 12 cm, od kombinacija mesa, ovisno o proizvođaču, poslužuju se sa lukom (ponekad s ajvarom), lepinjom - koja je namočena temeljcem i zapečena na plati i vrhnjem (iz Zagorja ili uvozni iz Srbije i Hercegovine). Uz ćevape se tradicionalno pije pivo. U unutrašnjosti Hrvatske a posebno u Zagrebu se nakon rata popravila kvaliteta ćevapa zbog imigranata iz područja BiH.
  • U Bugarskoj i Rumunjskoj ćevapi su dugački i imaju oko 15 cm pa i više.

Prateći specijalitet su "đulbastije ili bugarski ćevapi" koje se pripremaju na sličan način kao obični ćevapi, s tim što se ćevapi spljošte tako da izgledaju kao male pljeskavice i služe se obavezno u kajmaku, a kao prilog poslužuje se crveni luk.

  • U Srbiji ćevapi su nešto duži, oko 10 cm, a poznati su i oni pripremljeni u Leskovcu. Ne služe se u lepinji (zato se niti ne jedu "usput") već isključivo na tanjuru, obično sa lukom. U Leskovcu se nazivaju ć(e)vapčići, što je samo formalni deminutiv, čest u tom kraju.

Galerija

Vanjske poveznice