Manastiri Eparhije timočke

Manastiri Eparhije timočke su dio bogate kulturne baštine srpskog naroda južne i istočne Srbije koja se sudbinski vezala za duhovnu, kulturnu i prosvjetnu djelatnost nacionalnog bića srpskog stanovništva ovih područja. Dijeleći sudbinu naroda koji ih je gradio, manastiri izgrađeni na prostoru južne i istočne Srbije nekada su se uzdizali do lijepog, ili, pak, bili rušeni i spaljivani, od brojnih osvajača ovog dijela Balkana. Njihovi sačuvani ostaci i dalje zrače božanskom svjetlošću koja je okupljala i okuplja narod da slavi Boga i skuplja snagu da opstane i manastire obnovi, i tako u krug.^[1]

Obnavljajući mnoge stare svetinje narod ovog područja Srbije sačuvao je bizantske tekovine kršćanstva začetog na ovom prostoru, pravoslavne zakone i srpsku duhovnost. Zato je sam čin upoznavanja s ovim manastirima jednako važan za spoznaju ali i za obnovu porušenih i izgradnju novih manastira na prostoru južne i istočne Srbije.

Važnost

Spomeničko nasljeđe s prostora Južne i istočne Srbije zauzima značajno mjesto u kulturnoj riznici Srbije i Balkana. Na teritoriju koja je u nadležnosti Timočke eparhije i Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niša nalazi se osam općina (Bor, Kladovo, Majdanpek, Negotin, Boljevac, Grad Zaječar, Knjaževac i Sokobanja) s 14 gradskih i 252 seoskih naselja.

Popis manastira

Slika	Naziv manastira	Lokacija	Izgrađen
Manastiri Timočke eparhije
	Bukovo	Bukovo	13. stoljeće
	Vratna	Vratna	14. stoljeće
	Grlište	Grlište	14. stoljeće
	Jeremenčić	Ozren	1392.
	Koroglaš	Miloševo	15. stoljeće
	Krepičevac	Krepičevac	15. stoljeće
	Lapušnja	Jablanica	15. stoljeće
	Loznica	Krivi Vir	14. ili 15. stoljeće
	Manastirica	Manastirica	14. stoljeće
	Svete Trojice	Gornja Kamenica	1457.
	Suvodol	Selačka	14. stoljeće