Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 245753 od 23. listopada 2021. u 06:42 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat
Logo-small2.png
Logotip Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat
Naziv udrugeHrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat
Skraćeni nazivHDP Dr. Rudolf Horvat
Datum osnivanjaproljeće 2008.

Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat je udruga koja okuplja povjesničare i one koji se poviješću bave amaterski u razotkrivanju dosada skrivenih detalja iz moderne hrvatske povijesti. Članovi udruge su postigli zapažene rezultate u istraživanju moderne hrvatske povijesti te sudjelovali u objavljivanju preko 20 knjiga, 50-tak znanstvenih radova i većeg broja feljtona i novinskih tekstova o temama iz starije i novije hrvatske povijesti.[1]

Povijest

Samostalni istraživački projekt o manje poznatim događajima iz hrvatske povijesti pokrenula je u proljeće 2006. godine hrvatska znanstvenica Blanka Matković, a u jesen 2007. godine u radu joj se pridružio Stipo Pilić, prof. povijesti. Od tada su zajednički istraživali u svim arhivima u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, a od 2008. do 2011./2012. radili su na projektu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu “Ratni zločini počinjeni nad hrvatskim građanima potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata (1944.-1946.)”. Rezultati ovih istraživanja objavljeni su u većem broju knjiga i znanstvenih članaka čiji se popis nalazi na međumrežnoj stranici Udruge (Radovi).[2] Popis arhiva i drugih institucija u kojima su do sada istraživali dostupan je na međumrežnoj stranici Udruge (Izvori).[3]

Radi boljeg povezivanja s drugim osobama zainteresiranim za slične teme, u proljeće 2008. godine Blanka Matković i Stipo Pilić osnovali su udrugu Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat, nazvanu po znamenitom hrvatskom povjesničaru i autoru knjige Hrvatska na mučilištu Rudolfu Horvatu. Udruga je registrirana pri Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba, njezinim članom može postati svaka fizička osoba i pravna osoba koja teži promoviranju istine o Hrvatskoj, njene povijesti i kulture te koja Upravnom odboru podnese zahtjev za primanje u članstvo.[4]

Od 2011. članovi udruge su pripremili ukupno šest zbornika dokumenata.[5] Uzevši u obzir veoma slabu zastupljenost povijesti Dalmacije od 1941. do 1948. u modernoj hrvatskoj historiografiji, izuzevši nekoliko samostalnih istraživača poput fra Petra Bezine, Joška Radice i drugih čiji je doprinos nemjerljiv, te iznimno složenu situaciju u kojoj se Dalmacija nalazila tijekom Drugog svjetskog rata, odlučeno je da prva u nizu knjiga bude upravo zbornik dokumenata o komunističkim ratnim zločinima i teroru općenito, koji su se od rujna 1943., odnosno nakon kapitulacije Italije, događali na cijelom dalmatinskom prostoru. Tim zbornikom kojeg su u ožujku 2011. pod naslovom Zločini i teror u Dalmaciji 1943.1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e, Dokumenti pripremili Blanka Matković i Ivan Pažanin, obuhvaćeno je razdoblje do 1948., odnosno godine do koje je likvidirana većina križarskih skupina i kada glavnim unutrašnjopolitičkim problemom postaju pristaše rezolucije Informbiroa. U zborniku su bili zastupljeni svi dalmatinski krajevi od Zadra do Dubrovnika, uključujući i otoke s posebnim osvrtom na odnos Komunističke partije prema Katoličkoj crkvi. Dokumenti u knjizi prepisani su sa svim gramatičkim i pravopisnim pogreškama. Zbog nedostatka financijskih sredstava zbornik je objavljen samo u online izdanju te je od tada dostupan na većem broju mrežnih stranica. Do ožujka 2016. na stranicama Hrvatskog svjetskog kongresa zbornik je preuzet preko 8000 puta, a na portalu Academia.edu preko 7500 puta. Imajući na umu ogromnu količinu prikupljenog materijala ponajviše vojnog, političkog i obavještajnog karaktera, ovaj zbornik predstavljao je tek prvu u nizu zamišljenih knjiga kojima će se detaljnije analizirati suvremena povijest pojedinih dalmatinskih županija i općina te položiti temelje za buduća istraživanja dalmatinskog prostora u 20. stoljeću. Dio dokumenata iz tog zbornika ustupljen je priređivačima knjige Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.1946. Dokumenti, Dalmacija, koju su u svibnju iste godine objavili Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu i Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.

Manji dio dokumenata prikupljen tijekom ovog istraživanja objavljen je u lipnju 2011. u knjizi Dugopoljski žrtvoslov autorâ Blanke Matković i Josipa Dukića. Ta knjiga ujedno predstavlja i prvo tiskano izdanje Samostalnog istraživačkog projekta "Hrvatska povijest 1941. – 1948." Žrtvoslov je tiskan u nakladi od 1500 primjeraka, a na portalu Academia.edu preuzet je preko 3800 puta.

Dio pronađenih dokumenata također je korišten u znanstvenim radovima koji su u međuvremenu objavljeni u većem broju časopisa. U svibnju 2017. veći dio dokumenata za područje srednje Dalmacije objavljen je u knjizi Blanke Matković Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944. – 1962.), Zarobljenički logori i likvidacije. Svi dokumenti u toj knjizi odnose se na sigurnosnu situaciju u Splitu i srednjodalmatinskom području te zarobljeničke logore uspostavljene nakon 26. listopada 1944. kada je Narodnooslobodilačka vojska (NOV) zauzela grad Split. Unatoč nedostatku dokumenata, naročito kompletnijih popisa likvidiranih, dokumenti objavljeni u tom zborniku barem donekle otkrivaju razmjere komunističkih zločina počinjenih u Splitu, ali i neke slabije poznate detalje iz moderne hrvatske povijesti poput uloge njemačkih zarobljenika u poratnoj obnovi i industrijalizaciji Dalmacije. Upravo je u tom zborniku po prvi put objavljena presuda Frani Tenti, Frani Bettiniju, Ivici Bavčeviću i drugima koji su u svibnju 1947. osuđeni radi rasturanja letaka, ispisivanja parola, organiziranja Hrvatskog oslobodilačkog pokreta i podizanja hrvatske zastave na splitskom Marjanu. U ljeto 2017. u časopisu za solinske teme Tusculum također je objavljen i znanstveni rad Blanke Matković pod naslovom "Prilog poznavanju grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente".

S obzirom da je u proteklih 12 godina pregledano kompletno arhivsko gradivo o biokovsko-neretvanskom prostoru u Drugom svjetskom ratu te sva dostupna literatura i prikupljena svjedočanstva, uvidom u te izvore zaključeno je da je sačuvana izuzetno velika količina podataka koji nikada nisu korišteni u drugim radovima niti su objavljivani te su time ostali skriveni od očiju javnosti, naročito stradalnika i njihovih obitelji. Nakon pojedinih upita javnosti, posebice stanovnika tog područja, upućenih udruzi, osmišljen je mini-projekt "Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću" kojim bi se odgovorilo na pojedina pitanja te prezentirao cjeloviti povijesni prikaz tog kraja u navedenom razdoblju, čime bi se brojnim obiteljima omogućilo lakše razumijevanje događaja koji su zatekli njihove obitelji, kao i odavanje počasti onim članovima obiteljima o kojima nisu znali ništa ili su o njihovoj sudbini znali tek djelomično.

U listopadu 2017. godine objavljeno je i treće tiskano izdanje Samostalnog istraživačkog projekta "Hrvatska povijest 1941. – 1948.", odnosno prva knjiga mini-projekta "Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću", pod naslovom Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.1957.), Likvidacije i progoni autorice Blanke Matković. Dokumenti objavljeni u toj knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. uglavnom u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena. Okosnicu te zbirke dokumenata na tisuću stranica činili su elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cistu Provo. U prvom dijelu knjige uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala OZN-a, odnosno UDB-a, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani. U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, zatim "narodnih neprijatelja", "ratnih zločinaca", iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo. Zato ta zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti objavljeni u toj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek "nestali na Križnom putu".

Među geografskim područjima Republike Hrvatske na kojima su naročito izražene podjele u društvu čije izvorište možemo ustanoviti u stradanju hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću svakako je južni dio Splitsko-dalmatinske županije te granični dio Dubrovačko-neretvanske županije uz rijeku Neretvu. Biokovsko-neretvanski kraj bio je tijekom Drugog svjetskog rata izložen djelovanju različitih vojnih postrojbi. Upravo je na tom prostoru Narodnooslobodilačka vojska zauzela prvi grad – grad Vrgorac, no ta pobjeda bila je obilježena likividacijom preko trideset Vrgorčana. Nedugo zatim na tom su prostoru nevesinjski četnici izvršli masovni pokolj stanovništva na području Rašćana, Kozice i Dragljana u najzapadnijem dijelu Vrgorske krajine. Primorski dio toga prostora nalazio se pod jakim talijanskim utjecajem unatoč činjenici da je službeno bio sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske. Time se ovaj kraj zatekao pod utjecajem različitih političkih opcija i sustava koje su ostavile traga nad lokalnim stanovništvom te potaknule duboke podjele u društvu koje su započete u prethodnim, odnosno predratnim društvima.

Stoga je druga knjiga mini-projekta "Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću", odnosno četvrto tiskano izdanje Samostalnog istraživačkog projekta "Hrvatska povijest 1941. – 1948.", bila zbirka dokumenata Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.1965.), Likvidacije i progoni. Iako je knjiga obuhvatila područje Vrgorca, Makarske i Metkovića, potrebno je spomenuti da se dio dokumenata odnosio i na prostor Imotskog zbog čega ova knjiga predstavlja svojevrsni nastavak spomenute knjige o Imotskoj krajini. Kao i u prethodnoj zbirci, dokumenti objavljeni u toj knjizi sačuvani su uglavnom u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena. Okosnicu zbirke čine elaborati Narodne milicije, UDB-e i mjesnih narodnih odbora koji su nastali u drugoj polovici 1940-ih i tijekom 1950-ih godina 20. stoljeća i to za svako naselje Vrgorske krajine, Makarskog primorja i neretvanskog kraja zasebno. U drugom dijelu zbirke nalaze se izvješća OZN-e, UDB-e, Komunističke partije i narodnih odbora te razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, osuđenih, nestalih, zatočenih, "narodnih neprijatelja", "ratnih zločinaca" i emigranata. Zbog počinjenih masovnih zločina na vrgorskom prostoru, u uvodni dio ove zbirke uvršteni su dokumenti koji se odnose na 1942. godinu, za razliku od prethodnih zbirki koje počinju 1944. godinom.

U ožujku 2019. javnosti će biti predstavljeno peto tiskano izdanje Samostalnog istraživačkog projekta "Hrvatska povijest 1941. – 1948." s ukupno 301 arhivskim dokumentom koji je između 2008. i 2011. prikupljen u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Karlovcu i Državnom arhivu u Gospiću. Rezultati tih istraživanja su predstavljeni u izvornom znanstvenom članku Blanke Matković koji je pod naslovom "Ratni zločini počinjeni tijekom i nakon Ličko-primorske operacije od postrojbi Jugoslavenske armije i ustanova nove vlasti" objavljen u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest HAZU u Zadru u prosincu 2013. godine.

Ličko-primorska operacija 4. Jugoslavenske armije (JA) protiv postrojbi Wehrmachta i Hrvatskih oružanih snaga (HOS) vođena je na području Like od 20. ožujka do 15. travnja 1945. godine, a dijeli se u dvije faze: zauzimanje istočne Like i Bihaća te zauzimanje Gospića, Perušića, Ličkog Osika i Otočca. Nakon 7. travnja 1945. postrojbe 4. JA nastavljaju kretanje na teritoriju Hrvatskog primorja, odnosno prema Rijeci. Tijekom navedene akcije veći broj vojnih i civilnih osoba likvidiran je bez suđenja, a likvidacije su nastavljene i nakon travnja 1945. Dostupni dokumenti ukazuju na to da su zločine najvjerojatnije izvršile različite postrojbe 4. JA, Korpus narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), Odjeljenje za zaštitu naroda (OZN-a) i I. samostalna lička brigada. U spomenutom članku detaljnije se govori o likvidacijama počinjenima na području Gospića, Kaniže, Ličkog Osika, Otočca i Korenice te je autorica na temelju dostupnih izvora pokušala identificirati počinitelje spomenutih zločina. Na tom prostoru je evidentirano 15 grobišta, a na lokacijama istih u trenutku počinjenja zločina djelovale su ponajviše postrojbe nekadašnjeg 8. (dalmatinskog) korpusa NOVH koje su sudjelovale i u ranijim zločinima u Dalmaciji i Hercegovini. U ovoj zbirci dokumenata objavljujemo mnoštvo arhivskih dokumenata na kojima se temeljio autoričin rad, a zbirka je proširena i brojnim dokumentima Suda za zaštitu nacionalne časti koji su pronađene u Državnom arhivu u Gospiću. Knjiga će biti predstavljena na promocijama u Gospiću (26.3.), Udbini (27.3.), Lovincu (28.3.), Ličkom Osiku (28.3.), Kaštelima (29.3.), Vinkovcima (1.4.), Slatini (2.4.), Sl. Brodu (3.4.), Požegi (4.4.), Osijeku (5.4.), Đakovu (6.4.), Sisku (9.4.), Zagrebu (10.4.), Karlovcu (11.4.), Korenici (12.4.), Otočcu (13.4.), Brinju (13.4.), Slunju (14.4.), Kastvu (15.4.), Senju (16.4.) i Rijeci (17.4.).[6]

Izvori

Vanjske poveznice