Egzodus Hrvata i drugih nesrba iz BiH kod Davora kolovoza i rujna 1995.
Egzodus Hrvata i drugih nesrba iz BiH kod Davora kolovoza i rujna 1995. bio je egzodus nesrpskog stanovništva iz BiH, ponajviše Hrvata, zatim Muslimana, Roma i drugog nesrpskog stanovništva iz BiH. [1][2]
Veliku humanitarnu ulogu odigrali su mještani Davora, Gradsko društvo Crvenoga križa i Centar za socijalni rad Nova Gradiška. Oni su prognane ljude prihvatili i sigurno zbrinuli. Davorci su izbjegle i prognane ljude preko Save prevezli čamcima. [2]
Katoličko je stanovništvo s područja sjeverozapadne Bosne, ponajviše banjalučke biskupije,[3] ponajviše Hrvati, ljeta godine 1995., bilo je prisiljeno bježati ispred velikosrpskog terora. Bili su prisiljeni napustiti svoje domova i spas potražiti u Hrvatskoj. U tom etničkom čišćenju sjeverozapadne Bosne Savu je kod Davora u kolovozu 1995. godine te manjim dijelom i u rujnu, prešlo 23.000 Hrvata, Muslimana, Roma i drugog nesrpskog stanovništva;[2] drugi izvori navode 25.000 osoba.[1] 23. rujna 1995. tada je prvi put s prognanicima u Davor stigao i mons. Anto Orlovac.[3]
U znak zahvalnosti Hrvata izbjeglih s područja Banjalučke bisklupije, župljani Davora su od Hrvata koji su svoj novi dom našli u Okučanima, dobili križ.[2]
Spomendan se obično obilježava početkom rujna.[2][1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 IKA: Davor: 12. obljetnica egzodusa Hrvata iz Banjolučke biskupije, 02.09.2007 | 20:20 | IKA V - 96318/9. Pristupljeno 14. svibnja 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Franjo Samardžić: Obljetnica egzodusa Hrvata iz Banjalučke biskupije, Novagra - Novogradiški godišnjak, 9. rujna 2010. Pristupljeno 14. svibnja 2016.
- ↑ 3,0 3,1 IKA: 12. godišnjica egzodusa Hrvata iz Banjolučke biskupije, Katolički tjednik
Vanjske poveznice
- Višnja Mikić: Davor je pokazao srce Samaritanca, Suza dolinska, veljača 2006. (članak iz “Glasa koncila” br. 37 od 11. rujna 2005.g.)