Uskrsnuće
| |
|---|---|
 Leonid Pasternak: Ilustracija romana Uskrsnuće. | |
| Naziv izvornika | Воскресение, Voskreseniye |
| Autor | Lav Nikolajevič Tolstoj |
| Država |  Ruska Federacija
|
| Jezik | ruski |
| Vrsta djela | roman |
| Datum (godina) izdanja |
1899. |
| Glavni lik(ovi) | Dmitrij Ivanovič Nehljudov |
| Teme | društvena patologija, nejednakost i licemjerje ruskog društva |
Uskrsnuće (ruski: Воскресение) je roman Lava Tolstoja, originalno objavljen 1899. godine.
Predstavlja posljednji roman, odnosno posljednje značajno književno djelo u Tolstojevoj bibliografiji. Protagonist je Dmitrij Ivanovič Nehljudov, plemić koji je imao kratku ljubavnu vezu sa sobaricom Katjom Maslovom, zbog koje je ona završila na ulici i bila prisiljena uzdržavati se prostitucijom; radnja prati njegove napore da se iskupi za grijeh i pomogne Maslovoj, koja je lažno optužena za ubojstvo i osuđena na zatvorsku kaznu u Sibiru.
Tolstoj je u ovom romanu žestoko napao društvenu nejednakost i licemjerje tadašnjeg ruskog društva. Zbog naturalističkih prikaza raznih oblika društvene patologije, roman je bio cenzuriran i u svom integralnom izdanju objavljen je tek 1934. godine. Tolstoj je eksplicitnim iznošenjem vlastitih religijskih i političkih stavova izazvao reakciju Ruske pravoslavne crkve koja ga je dala ekskomunicirati.
U svijetu je Uskrsnuće, međutim, dočekano daleko bolje; Tolstoj je tada već bio etabliran pisac i knjiga je dočekana s velikim očekivanjem, te postala je najčitanija i najprodavanija od svih knjiga za Tolstojevog života. Kritičari su joj, međutim, zamjerali preveliku didaktičnost, odnosno sklonost autora propovijedanju svog svjetonazora nauštrb estetskih i narativnih kriterija. Zbog toga je danas manje poznata od Rata i mira i Ane Karenjine.
Tolstoj je roman, između ostalog, napisao i sa željom da prikupi novac od tantijema kako bi financirao emigraciju kršćanske sekte Duhoboraca u Kanadi.[1]
Izvori
- ↑ (engl.) Ernest J. Simmons, Introduction to Tolstoy's Writings, pristupljeno 29. ožujka 2016.