Nikola II. od Saint-Omera

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 240836 od 22. listopada 2021. u 06:22 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Mapa srednjovjekovne Grčke; Nikola je bio lord Tebe (unutar vojvodstva Atene)

Nikola II. od Saint-Omera (grčki: Νικόλαος Β΄ Σαιντ Ομέρ) (? – 1294.) bio je grčki plemić francuskog podrijetla, bailli kneževine Ahaje te lord dijela grada Tebe. Brakovima je postao veoma bogat i moćan barun.

Bio je sin Bele, koji je bio francuski plemić te unuk kralja Bele III. Nikolin otac je bio lord dijela Tebe; Nikolina majka je bila Belina supruga Bonne de la Roche, čiji je brat bio vojvoda Atene Guy I. Guy je isprva bio lord dijela Tebe,[1] ali je jedan dio grada dao Beli; Belu je Nikola naslijedio.

1273. kralj Karlo I. Napuljski poslao je Nikolu na srpski i bugarski dvor, ali je Nikola uskoro ipak pao u nemilost tog kralja.[2] Nikola je često boravio u Italiji za Karlova života, a nakon Karlove smrti, vraćen mu je stari položaj.[3]

Nakon smrti Vilima I. Atenskoga, Nikola je postao guverner – bailli – u Ahaji. U to je vrijeme Nikola bio jedan od najbogatijih ljudi u cijeloj Grčkoj.

Nikola je imao dvije supruge, a obje žene su bile iznimno bogate. Njegova prva supruga je bila plemkinja Marija Antiohijska. Nisu imali djece. Marijinim je novcem Nikola financirao izgradnju dvorca u Tebi.

Njegova je druga supruga bila Ana Komnena Duka (Agneza), čija je majka bila sveta Teodora. Ana i Nikola bili su bez djece; moguće je da je Nikola imao problema s plodnošću.

Izvori

  1. Longnon, Jean (1969). "The Frankish States in Greece, 1204–1311". Wolff, Robert Lee; Hazard, Harry W. A History of the Crusades, Volume II: The Later Crusades, 1189–1311. University of Wisconsin Press. Str. 234–275.
  2. Trapp, Erich; Beyer, Hans-Veit; Kaplaneres, Sokrates; Leontiadis, Ioannis (1990). "24699. Σαῖντ ̓Ομέρ, Νικόλας ΙΙ. ντὲ". Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit 10.
  3. Bon, Antoine (1969). La Morée franque. Recherches historiques, topographiques et archéologiques sur la principauté d’Achaïe. Paris: De Boccard.