Joco Udmanić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 240080 od 22. listopad 2021. u 04:16 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži
Josip Udmanić
Pseudonim(i) Ivan Gradić
Rođenje oko 1843., Popovača ili selo Vidrenjak, Hrvatska
Smrt krajem veljače 1867., Potok kod Popovače, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po hajduk
Portal o životopisima

Joco Udmanić, pravo ime Josip, (Popovača ili selo Vidrenjak, oko 1843. - Potok kod Popovače, krajem veljače 1867.), bio je hrvatski hajduk. Smatra se posljednjim hajdukom Hrvatske u granicama Habsburškog carstva. Legenda je hrvatske narodne predaje, tzv. Robin Hood od Moslavine. Moslavački hajduk Joco Udmanić i njegova skupina bili su vrlo poznati i o njemu napisano je niz romana, pripovijetki, feljtona i novinskih članaka. Đuro Prejac napisao je i istoimenu operetu.[1]


Životopis

Josip Udmanić rođen je u Popovači ili selu Vidrenjaku oko 1843. godine. Rođen je u obitelji oca Petra, seljaka, i majke Jane, kućanice. Udmanić je imao još tri brata, Franju, Jurja i Miju, a najstarija bila je njihova sestra Jula.[2] Udmanićev otac Petar Jocu je još kao sedmogodišnjaka, vodio sa sobom u razne krađe. Petar Udmanić bio je nakon jedne od krađa uhvaćen i zajedno sa sinom Franjom završio je u lepoglavskoj tamnici gdje je umro.[3] Nakon što mu je otac odveden na robiju počeo je Udmanić krasti kako bi prehranjivao obitelj.

Područje kojim je Udmanić djelovao prostiralo se je od Samoborske i Zagrebačke do Moslavačke gore.[4] Vrhunac hajdukovanja Joce Udmanića i njegove hajdučke skupine bilo je razdoblje od 1865. do 1867. godine.[5] Uz Jocu Udmanića u njegovoj hajdučkoj skupini bili su i hajduci Teodor i Jovan Uzelac, Đorđe Popović (Slijepčević), Petar Ciganin (Jovanović), Ivan Štimac, Stjepan Prosinečki i Ivan Jandrašanin, Petar Pero, a osim njih, povremeno se spominju i G. Vugrin, Medić, Damjanović, Kuzmanović i Pane. Udmanićevo hajdukovanje pratio je Pozor a družina je izazivala strah bogatih trgovaca, činovnika i svećenika. Uživala je potporu i popularnost u puku jer je Joco štitio seljake i povremeno im novčano pomagao. Nakon godina hajdučije i bježanja pred žandarmerijom, Joco Udmanić pogiba u Potoku, veljače 1867. godine kako tada prenosi i Gospodarski list (br. 12, str. 76, god. 1867.). 1

"»Pozor« je odmah objavio vijest kako je jedna oružnička patrola od 5 članova u selu Potoku kraj Ludine naišla na Udmanića u jednoj seljačkoj kući. Opkolila je kuću i pozvala ga na predaju, a kad je ovaj to odbio i počeo pucati, zapalili su kuću i prisilili ga da pucajući izađe van. Ubio je jednog oružnika, zatim jednoga ranio (bio je to Čeh V. Pražak) i dok se s trećim borio, prišao je ranjeni oružnik i iz kubure ubio Udmanića."[6]

Njegovo posljednje počivalište nije poznato. 2

Literatura

  • Marino Zurl, Knjiga o Jovi Čarugi i Joci Udmaniću, 3. proš. i dop. izd., "August Cesarec", Zagreb, 1977.

Bilješke

  1. 1 "Povijest Potoka, tj. 19. stoljeće, bila bi nepotpuna bez spomena plemenite hajdučije Joce Udmanića. Joco je bio Robin Hud svojeg vremena koji je robio samo bogate i loše ljude – bare ga tako pamti legenda. Nakon godina hajdučije i bježanja pred žandarmerijom, Joco Udmanić pogiba u Potoku veljače 1867. godine kako tada prenosi Gospodarski list (br.12, str. 76, god. 1867). Smatra se da je s njegovim ubojstvom došao kraj hajdučije koja je vladala Hrvatskom od 16. stoljeća sve do druge polovice 19. stoljeća na granicama Habsburškog carstva. Dan danas stari Moslavčani znaju izreći rečenicu koju je Joco jednom izgovorio - Nisam ja došao ležati, već orati."[7]
  2. 2 "Postoji nekoliko predaja vezanih za lokaciju njegova groba-mjesto gdje su se tada pokapali razbojnici u Potoku, mjesto na kojem je kasnije bila posađena lipa koja je srušena u Drugom svjetskom ratu, a ljudi su je zvali »Udmanićeva lipa«, također u Potoku. Postoji i priča da je pokopan na groblju u mjestu Osekovo i to ispod oružnika kojeg je ubio. Do danas nam i to ostaje neotkriveno, ali »hajdučki diktator Trojedne Kraljevine«, kako ga je nazivao Pozor, ostat će zapamćen po svom prkosu vlastima i nemoći svojih progonitelja u brojnim potjerama, kao i domišljatosti u svojim brojnim akcijama i prepadima".[8]

Izvori

  1. Joco Udmanić: pučka opereta u tri čina (četiri slike), DiZbi.HAZU | Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 22. prosinca 2017.
  2. Uroda Kutlić, Jasmina. Hajdučija u Moslavini u drugoj polovici 19. stoljeća na primjeru Joce Udmanića, // Cris, sv. XIII, br. 1. (2012.), str. 338.-348. (Hrčak) PDF, str. 341.
  3. Uroda Kutlić, Jasmina. Hajdučija u Moslavini u drugoj polovici 19. stoljeća na primjeru Joce Udmanića, // Cris, sv. XIII, br. 1. (2012.), str. 338.-348. (Hrčak) PDF, str. 341.-342.
  4. Jasmina Uroda. Joco Udmanić – viteški hajduk Moslavine. Povijesna udruga Moslavina, Arhivirano iz izvornika 10. ožujka 2016., preuzeto 22. prosinca 2017.
  5. Uroda Kutlić, Jasmina. Hajdučija u Moslavini u drugoj polovici 19. stoljeća na primjeru Joce Udmanića, // Cris, sv. XIII, br. 1. (2012.), str. 338.-348. (Hrčak) PDF, str. 342.
  6. Pavličević, Dragutin. Hajdučija u Hrvatskoj 60. godina 19. stoljeća // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, sv. 20., br. 1, (1987.), str. 129.-158. (Hrčak) PDF, str. 150.
  7. O Potoku, moj-potok.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. travnja 2013.), pristupljeno 24. prosinca 2017.
  8. Uroda Kutlić, Jasmina. Hajdučija u Moslavini u drugoj polovici 19. stoljeća na primjeru Joce Udmanića, // Cris, sv. XIII, br. 1. (2012.), str. 338-348. (Hrčak) PDF, str. 346.

Vanjske poveznice