Kraljevsko hrvatsko domobranstvo ili Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo, ponegdje (uglavnom u stranoj literaturi) i Hrvatsko-slavonsko domobranstvo, (njem. Kroatisch-slawonische Landwehr, mađ. Horvát-szlavon Honvédség) bile su teritorijalne snage na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije u sastavu austro-ugarske vojske od 1868. do 1918. Nastalo je nakon hrvatsko-ugarske nagodbe, a posebnost hrvatskog domobranstva odražavala je autonomiju Hrvatske i Slavonije u sklopu Austro-Ugarske. Kraljevsko hrvatsko domobranstvo je, uz austrijsko i ugarsko, de facto bilo jedno od tri posebna domobranstva u državi. Naime, austro-ugarskom nagodbom 1867. osnovane su austro-ugarske oružane snage, koje se dijele na zajedničku vojsku i mornaricu te domobranstvo (posebno za austrijski, posebno za ugarski dio Monarhije). Domobranstvo je imalo zadaću podupirati zajedničku vojsku i braniti granice od napada te iznimno za održavanje reda i sigurnosti. Vojna je obveza u domobranstvu trajala 12 godina (2 godine u postrojbi, 10 u pričuvi). Postrojbe domobranstva sudjelovale su u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., no najvažniju su ulogu odigrale u Prvom svjetskom ratu. Domobranstvo je, kao prva moderna vojska s hrvatskim obilježjima, zbog tradicijske važnosti dvaput kasnije obnavljano (1941. i 1991.).