Nacrt:Jandre Verdenić
Radovi u tijeku! |
---|
Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
Jandre (Andrija) Verdenić (njem. Endre Werdenich ili Werdenics) (Bijelo Selo, Niuzal, 25. studenoga 1871. - Jura (Mađarska), 16. veljače 1933.), počasni doktor bečkoga i budimpeštanskoga sveučilišta, filozof, teolog, sveučilišni profesor, kanonik gradišćanskohrvatskog porijekla.[1][2]
Životopis
Rođen je Bijeloselac. Rođen ljeta 1871.[1] Posvećen 1894. 1897. položi u bečanskom Augustineumu doktorat iz bogoslovlja. Bio je kapelan u Ugrskom Starom Gradu, zatim vjeroučitelj časničke škole u Šopronu. Od 1900. godine priglednik naukov u jurskom sjemenišću. U Juri godinedan kašnje profesor filozofije i bogoslovije, kašnje carski i kraljevski dvorski kapelan i ravnatelj Augustineuma. U Juri po prvom svjetskom ratu profesor bogoslovlja i ravnatelj velikog sjemenišća. Časni doktor bečanskoga i budimpeštanskoga sveučilišća. Autor filozofskih i teoloških djel. Ugled dobio da za filozofiju i dogmatiku, ka se je tada pisalo samo na latinskom jeziku, stvorio ugarsku terminologiju. Rastumačio je hrvatske bilješke u "Klimpuškom misalu". Publicirao je u različni časopisi. Nekoliko knjig izašlo mu je na ugarskom jeziku. Skupa s Martinom Borenićem slao je gradišćanskohrvatske dijake Zagreb na školovanje.[3] Istraživač književnosti gradišćanskih Hrvatov. Osobit Verdenićev prinos povijesti hrvatske knjževnosti je istraživanje najstarjega pismenoga dokumenta Gradišćanskih Hrvatov - i to "Klimpuškoga misala". Verdenićevim radom ov pismeni spomenik vrnut je Hrvatom. Dotad su ga znanstveniki zbog zapisov i na ćirilici desetljeća dugo bili držali za srpski dokumenat.[2]
Govorio je mnogo jezikov: ugarski, njemački, hrvatski, latinski, grčki, talijanski, francuski i hebrejski. Stao je protiv one linije ku je zastupao i Miloradić da je jezik gradišćanskih Hrvatov dost bogat osvjedočenjem da se mora približiti književnomu hrvatskomu. Bio je poznat kao svjestan Hrvat, zbog čega su ga u Ugarskoj imenovali "velikim Hrvatom". Umro je u Juri, gdje je i pokopan.[2]
U Bijelom Selu su 14. srpnja 2001 otkrili su mu spomenik. Spomenik se nahadja u sredini sela u novo oblikovanom parku glavnog trga u Bijelom Selu.[2]