Drugi Memorandum SANU

Drugi Memorandum SANU

Suradnik je predložio ovu stranicu za brisanje. Suradnikov razlog za brisanje je: vidi razgovorvidi+razgovor Ako smatrate da ovaj članak nije za brisanje, navedite to na stranici za razgovor. Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice (zadnje uređivanje) i evidenciju stranice. Zadnje uređivanje: WikiSysop (razgovor)

Drugi memorandum SANU je u javnosti uvriježen kolokvijalni naziv za navodni dokument kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. - 2012. godine (obojica koautori Memoranduma SANU iz 1986. godine), te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića (2008.-2012.).

Bosansko - američki "Europa Magazin" piše u travnju 2011. godine da je riječ o dokumentu internog karaktera, s oznakom “čitanje bez daljeg rasturanja“. “Memorandum 2“ je sačinjen, piše "Europa Magazin", s ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravnopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja. Kako navodno "Europa Magazin" iz pouzdanih izvora još saznaje o sadržaju dokumenta, njegovi se autori zalažu za strateški oslonac Srbije na NR Kinu i za poticanje građanskog nezadovoljstva i nemira u susjednim državama, kako bi se oslabila mogućnost tih država da smetaju ostvarenju strateških srpskih interesa. Taj se sadržaj kao stvaran i poslije prezentira u drugim medijima. O Drugom memorandumu SANU kao realnosti govore i neki političari.

Makar izvorni dokument (s potpisima autora) "Drugog Memoranduma SANU" nije dostupan javnost, a Dobrica Ćosić i Ljubomir Tadić nisu potvrdili autorstvo takvog dokumenta, činjenica jest da se u čak i u mainstream medijima na bosanskom i hrvatskom jeziku već dugi niz godina razmatra njegov sadržaj kao neformalni izvor srbijanskih politika prema susjednim zemljama.

Neki intelektualci prepoznaju u sadržaju "Drugog memoranduma SANU" iskaz suvremene varijante velikosrpske politike.

"Slobodna Bosna" objavljuje u ožujku 2013. godine faksimile "Memoranduma 2", u kojem se zalaže za koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske, radi onemogućavanja konsolidacije stanja u Bosni i Hercegovini i konačnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njegovog pripajanja Srbiji; tu se među ostalim predlaže:

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske... Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. Čak i povezivanja saveza iz RS-a s onim iz BiH treba izbegavati. Naročitu pažnju treba obratiti na sportske saveze, a naročito na reprezentativne selekcije na nivou BiH. Svim silama se truditi da Republika Srpska ima svoja republička takmičenja u svim sportovima, na svim nivoima, uključujući i reprezentativni. Raditi na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a vremenom ih ujediniti u jedan sportski savez. Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili...Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji. U slučajevima kada je iz nekih razloga neophodno pomenuti taj termin, onda staviti u prvi plan Republiku Srpsku npr. Republika Srpska i ostatak BiH. Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom… Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno.”

Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, iznosi 2017. godine da je u Srbiji u pripremi i "Memorandum 3", jer da "Srbi nikako ne odustaju od ovog prostora. Uvijek su imali potporu svojih akademika i vojnih stručnjaka u tim težnjama te samo pronalaze nove načine da izmišljaju nove probleme kako bi djelovali".