Nikola J. Samardžić (Ledenice (Kotor, Crna Gora), 24. listopada 1935. - Sydney, 25. prosinca 2005.)[1] bio je kapetan duge plovidbe, bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore i dugogodišnji direktor Jugooceanije.
Životopis
Nikola J. Samardžić rođen je 24. listopada 1935. godine u Ledenicama u obitelji učitelja. U brodarstvu je stekao obrazovanje i karijeru. Plovio je na prekooceanskim brodovima u svim zvanjima. Nakon 18 godina prešao je u direkciju pomorskog poduzeća “Jugooceanija” iz Kotora, gdje je postupno napredovao do direktora. U Rijeci je završio višu pomorsku školu i položio ispit za kapetana duge plovidbe. Usporedno je izvanredno studirao na Pravnom fakultetu u Ljubljani. U Ženevi je završio specijalizaciju Ujedinjenih naroda za pomorsku ekonomiju i management. Praksu je obavio u Norveškoj. Bio je poliglot. Pokraj materonskog crnogorskog jezika, govorio je engleski, ruski, talijanski i španjolski jezik.[2]
Bio je u stalnom, javnom sukobu s politikom Slobodana Miloševića od osamdesetih godina do smrti, a ni ranih 2000-ih nije bio miljenik ni predstavnik aktualne vlasti u Crnoj Gori. Ministar vanjskih poslova Crne Gore bio je u vladi Mila Đukanovića od 16. veljače 1991. do 31. srpnja 1992. godine [3]
O crnogorskom napadu na Dubrovnik svjedočio je kako mu je prethodila sjednica predsjedništva, Vlade i generala 1. listopada 1991. godine na kojoj su glavnu riječ vodili generali u pohodnim za boj spremnim odorama, što je nazvao "uspostavljanjem vojne uprave nad Crnom Gorom, petom po redu u 20. stoljeću, ne računajući onu policijsku 1948 godine".[4]
O toj sjednici koju su neki poricali, kazao je "1 oktobra 1991, bio sam obmanut od strane generala, jer sam do tada vjerovao u JNA, pa sam i ja izjavio da treba da se branimo ako smo napadnuti. Međutim, odmah po završetku te sjednice shvatio sam da sam prevaren i postavio se potpuno otvoreno protiv agresije na Hrvatsku, i suprotstavio se zvaničnoj politici tadašnje Crne Gore".[5]
"Na sjednici Skupštine CG, u noći između 17 i 18 oktobra 1991 imao sam u svojstvu ministra i člana Parlamenta, jednočasovno izlaganje u kojem sam tražio da bez oklijevanja prihvatimo projekat Lord-a Carrington-a za uspostavljanja mira u Jugoslaviji, da odmah prekinemo rat s Hrvatskom. Tada sam javno u skupštini rekao da u tom ratu nećemo pobijediti nego doživjeti sramotni poraz. Pošto je bio direktan TV prenos iz skupštine, jedna grupa ultra - nacionalista uletjela je u skupštinu s namjerom da me tuče i vrijeđa."[6]
Dana 31. srpnja 1992. godine službeno je smijenjen zbog oštrog i javnog suprotstavljanja tadašnjoj službenoj politici Srbije i Crne Gore. Dužnost ministra predao je još 26. svibnja 1992. godine i otišao na Maltu, gdje je zbog sankcija UN premjestio sjedište Jugooceanije.[7]
Nakon sukoba s ministrom financija Predragom Goranovićem 1994. godine otišao je živjeti u Ausraliju. U Australiji je bio član Crnogorske Etničke Zajednice Australije, gdje je imao zapaženu ulogu sve do prije smrti.[8]
Borio se za priznanje crnogorske nezavisnosti. Isticao je da je u uvjetima potpune potlačenosti od nacionalističkih Miloševićevih snaga, Crna Gora učinila sve što je mogla da sačuva svoju državnost, a da je za njegova mandata crnogorski parlament 23. prosinca 1991. godine u odgovoru na pet pitanja Europske unije izglasao stav da Crna Gora postaje nezavisna i suverena država onoga momenta kada Jugoslavija prestane postojati. Od tad su po Samardžiću prestale postojati čak dvije Jugoslavije, komunistička i Miloševićeva, te time Crna Gora je de facto nezavisna, a Crnoj Gori se i dalje osporava pravo na nezavisnost.[9]
Na svjedočenju u Haagu 2004. godine, srpsko-crnogorski napad na Dubrovnik nazvao je ničim izazvanu sramotnu agresiju na središte hrvatske i sveslavenske civilizacije i kulture. Prozvao je generala Strugara za kršenje moralnog kodeksa crnogorstva. Istakao je veliku ulogu Hrvata iz Hrvatske i Boke koji su davali neprocjenjiv doprinos razvoju i učvršćenju nezavisne i slobodne države Crne Gore, neizbrisivi pečat razvoju crnogorskog prava i kulture, pomoć hrvatskog turizma razvitku crnogorskog, veliku zaslugu pomoći hrvatskog pomorstva putem školovanja i brodovlja razvitku crnogorskog pomorstva.[10]
Na svjedočenju je tvrdio da su kod Dubrovnika kapetana bojnog broda Krstu Đurovića ubile jedinice JNA.[11]
Nikad mu nije oduzeto crnogorsno ni jugoslavensko državljanstvo. Posljednjih godina svog života bio je vazan za bolnicu i bolnički krevet. Imao je želju vratiti se u Crnu Goru i ondje provesti posljednje dane, u čemu ga je pretekla smrt.[12]
Umro je u Sydneyu prosinca 2005. godine. Počast mu je odata 29. prosinca 2005. godine u pogrebnom poduzeću Walter Carter u uskom obiteljskom krugu i krugu bliskih prijatelja. Njegovi posmrtni ostatci kremirani su 30. prosinca 2005. godine. U Grčkoj pravoslavnoj crkvi St George održana pogrebna ceremonija. Istoga dana kremirani su njegovi posmrtni ostaci.[13] Urna s pepelom odnesena je u rodnu Crnu Goru, gdje je pokopan. Od crnogorskih medija samo je Pobjeda izvijestila o njegovoj smrti.[14]
Izvori
- ↑ Skala Radio, Reagovanje Đura N. Sarardžića na tekst Miodraga Iličkovića “Sjećanje na pomorskog kapetana Nikolu. J. Samardžića”, 26. prosinca 2013.
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ Crna Gora je "de facto" nezavisna država. Dostavljeno sjednici Centra za strateške medjunarodne studije održane u Washingtonu, 5 februara 2001 na temu "Državno pravni status Crne Gore". Montenegrin Ethnic Association of Australia
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ Zaboravljeni Crnogorci. Montenegrin Ethnic Association of Australia
- ↑ Crna Gora je "de facto" nezavisna država. Dostavljeno sjednici Centra za strateške medjunarodne studije održane u Washingtonu, 5 februara 2001 na temu "Državno pravni status Crne Gore". Montenegrin Ethnic Association of Australia
- ↑ [http://www.montenegro.org.au/kapetanuhagu.html Svjedočenje u Hagu - Prikaz agresije JNA na Dubrovnik 1991. Svjedočenje Nikole J. Samardžića, ministra vanjskih poslova Crne Gore od 16. veljače 1991. god. do 31. srpnja 1992. godine
- ↑ Zaboravljeni Crnogorci. Montenegrin Ethnic Association of Australia
- ↑ Skala Radio, Reagovanje Đura N. Sarardžića na tekst Miodraga Iličkovića “Sjećanje na pomorskog kapetana Nikolu. J. Samardžića”, 26. prosinca 2013.
- ↑ In memoriam. Montenegrin Ethnic Association of Australia
- ↑ Zaboravljeni Crnogorci. Montenegrin Ethnic Association of Australia