Nikola Ivellio

Nikola pl. Ivellio (tal. Nicolò Ivellio) (Split, 10. veljače 1767. — Split, 1831.), hrvatski pjesnik, odvjetnik i načelnik grada Splita (1810.).

Rođen je u splitsko-bračkoj plemićkoj obitelji Ivellio. Studirao je i doktorirao pravo u Italiji, a po povratku u rodni grad bavio se odvjetništvom. Bio je član splitskoga Velikoga vijeća, načelnik Splita 1810. godine te općinski vijećnik 1814. i 1830. godine.

Bavio se književnošću pišući na talijanskom jeziku. U razdoblju 1789–1830. objavljivao je knjižice i brošure u čast uglednika, elegije i solilokvije, epitalamije, religiozne pjesame i ode. Napisao je i stihovanu raspravu o dalmatinskoj književnosti, politici i gospodarstvu Pensieri sulla Dalmazia (Venecija, 1803.) te spjevove Le sciagure della Dalmazia nell’ a. 1797. L’Anarchia (Venecija, 1798.), u kojem neoklasicističkim stilom opisuje Dalmaciju nakon pada Mletačke Republike 1797. godine, i Il Monte Nero (Venecija, 1806.), opis Crne Gore u duhu romantizma.

Književna djela

Le sciagure della Dalmazia nell’ a. 1797. L’Anarchia, Venecija, 1798.
Pensieri sulla Dalmazia, Venecija, 1803.
Il Monte Nero, Venecija, 1806.
Il bardo di Biocovo per giorno natalizio di s. m. Imperat. Francesco I., Zadar, 1828.
Trionfi della Religione di Cristo, Venecija, 1828.
Ricordi di sciagure sulla tomba di mia madre, Venecija, 1829.
Sul porto franco di Venezia, Venecija, 1830.

Nedovršeni članak Nikola Ivellio koji govori o političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.