Venera 12

Venera 12
Organizacija	SSSR
Glavni ugovaratelji	Lavočkin
Tip misije	Prelet i lander Venere
Prelet pokraj	Venere
Datum	19. prosinca 1978.
Satelit od	Venere
Datum lansiranja	14. rujna 1978. 02:25:13 UTC
Lansiran uz pomoć	Protonskog pojačivača te gornje faze i pobjegnih faza
Mjesto lansiranja	Bajkonur
NSSDC ID	1978-084D
Masa	4 940 kg
Periapsis	6.62 RV (letna platforma)

Venera 12 (ru. Венера-12) je bila sovjetska svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od letne platforme i landera. Lansirana je 14. rujna 1978. u 02:25:13 UTC.

Odvojivši se od svoje letne platforme 19. prosinca 1978., lander je ušao u Venerinu atmosferu dva dana kasnije pri brzini od 11,2 km/s. Tijekom spuštanja, primijenio je aerodinamične kočnice pomognute padobranima te izveo atmosfersko kočenje. Nježno je sletio na površinu u 06:30 prema moskvovskom vremenu (03:30 UT) 21. prosinca nakon spuštanja koje je trajalo približno jedan sat. Brzina slijetanja je bila 7-8 m/s. Koordinate mjesta slijetanja su 7°J 294°I. Podatci su se odašiljali letnoj platformi kako bi se s nje odaslali prema Zemlji prije nego što je izašla iz dometa ostavši u heliocentričnoj orbiti, 110 minuta nakon slijetanja. Identični instrumenti su bili na Veneri 11 i 12.

Letna platforma

Letna platforma Venere 11 je nosila detektore Sunčeva vjetra, ionosferske elektronske instrumente i dva detektora naleta gama-čestica - sovjetski KONUS i francuski SIGNE 2. SIGNE 2 detektori su istovremeno letjeli na Veneri 11 i Prognozu 7 kako bi se omogućila triangulacija izvora gama-čestica. Prije i poslije preleta Venere, Venera 11 i Venera 12 su dale detaljne vremenske profile za 143 naleta gama-čestica, stvorivši prvi katalog takvih zbivanja. Zadnji nalet gama-čestica o kojem je izvijestila Venera 12 se dogodio 5. siječnja 1980. godine. Venera 12 je koristila svoj ultraljubičasti spektrometar kako bi proučila Bradfieldov komet 13. veljače 1980. te je izvještavala o spektrofotometričkim podacima sve do 19. ožujka 1980.

Popis instrumenata i eksperimenata letne platforme

• 30-166 nm ekstremni UV spektrometar
• Plazmin spektrometar smjesa
• KONUS detektor gama-čestica
• SNEG detektor gama-čestica
• Magnetometar
• Četiri poluvodička brojača
• Dva plinska brojača
• Četiri scintilacijska brojača
• Hemisferski protonski teleskop

Aktivna faza znanstvene misije je, za letnu platformu, završila u ožujku 1980.

Lander

Lander je nosio instrumente za proučavanje detaljnog kemijskog sastava atmosfere, karakteristike oblaka i toplinsku ravnotežu atmosfere. Među instrumenata na letjelici je bio plinski kromatograf za mjerenje sastava Venerine atmosfere, instrumenti za proučavanje raštrkanog sunčevog zračenja i sastava tla te uređaj imena Groza koji je namijenjen za mjerenje atmosferskih električnih pražnjenja. Odaslani rezultati su sadržavali dokaze munja i grmljavina, visok omjer Ar³⁶ i Ar⁴⁰ te otkriće ugljičnog monoksida na niskim visinama. I Venera 11 i Venera 12 su imale landere s dvjema kamerama, svaka dizajnirana za snimanje u boji, iako ih sovjetska literatura ne spominje. Niti jedna nije uspjela odaslati fotografije zato što poklopci objektiva nisu otpali nakon slijetanja radi mane u dizajnu.

Popis instrumenata i eksperimenata landera

• Povratni raspršivač, nefelometar
• Maseni spektrometar - MKh-6411
• Plinski kromatograf - Sigma
• Flourospektrometar X-zraka
• 360° skenirajući fotometar - IOAV
• Spektrometar (430-1170 nm)
• Mikrofon/anemometar
• Nisko-frekventni radio senzor
• Četiri termometra
• Tri barometra
• Akcelerometar - Bizon
• Penetrometar - PrOP-V
• Uređaj za analizu tla
• Dvije kamere u boji
• Male solarne baterije - MSB

Vanjske poveznice

• Venera 11 i Venera 12 (NASA)
• Eksperimenti na Veneri 11 (NASA NSS-DC) Sadrži detalje svakog eksperimenta i instrumenta.
• Bušenje u površinu Venere (Venera 11 i 12)