Sergio Mattarella
| Sergio Mattarella | |
|---|---|
| |
| 12. predsjednik Republike Italije | |
| trenutačno | |
| u službi od 3. veljače 2015. | |
| Predsjednik | Carlo Azeglio Ciampi |
| Prethodnik | Giorgio Napolitano |
| Nasljednik | nije izabran |
| ministar obrane Talijanske Republike | |
| trajanje službe 22. prosinca 1999. – 20. lipnja 2001. | |
| Premijer | Massimo D'Alema Giuliano Amato |
| Predsjednik | Carlo Azeglio Ciampi |
| Prethodnik | Carlo Scognamiglio Pasini |
| Nasljednik | Antonio Martino |
| potpredsjednik Ministarskog vijeća Tatijanske Republike | |
| trajanje službe 21. listopada 1998. – 21. prosinca 1999. | |
| Premijer | Massimo D'Alema |
| Predsjednik | Oscar Luigi Scalfaro Carlo Azeglio Ciampi |
| Prethodnik | Walter Veltroni |
| Nasljednik | položaj nepopunjen |
| ministar javnog obrazovanja Talijanske Republike | |
| trajanje službe 22. srpnja 1989. – 27. srpnja 1990. | |
| Premijer | Giulio Andreotti |
| Predsjednik | Francesco Cossiga |
| Prethodnik | Giovanni Galloni |
| Nasljednik | Gerardo Bianco |
| ministar bez portfelja zadužen za odnose Vlade s Parlamentom | |
| trajanje službe 28. srpnja 1987. – 22. srpnja 1989. | |
| Premijer | Giovanni Goria Ciriaco De Mita |
| Predsjednik | Francesco Cossiga |
| Prethodnik | Gaetano Gifuni |
| Nasljednik | Egidio Sterpa |
| Rođenje | 23. srpnja 1941. |
| Politička stranka | Demokratska stranka (2007. – 2015.) Prethodne: Kršćanska demokracija (1961. – 1994.) Talijanska pučka stranka (1994. – 2002.) Demokracija i sloboda – ''Ivančica'' (2002. – 2007.) |
| Zanimanje | političar, pravnik |
Sergio Mattarella (Palermo, 23. srpnja 1941.) talijanski je političar, profesor i sudac. Za predsjednika Republike Italije izabran je 31. siječnja 2015.[1]
Životopis[uredi]
Obitelj[uredi]
Sergio Mattarella je sin Bernarda Mattarelle, talijanskoga demokršćanskog političara i višekratnog ministra pedesetih i šezdesetih godina, te brat Piersantija Mattarelle, predsjednika Oblasti Sicilije, koga je mafijaška Cosa nostra ubila 1980. u Palermu.
Nastavna aktivnost[uredi]
Diplomiravši pravo, izabran je za profesora parlamentarnog prava na Sveučilištu u Palermu.
Političko djelovanje[uredi]
U mladosti je bio aktivist Studentskog pokreta Katoličke akcije, te je bio njegov voditelj u Laciju 1961. – 1964.[2], a zatim Talijanske katoličke sveučilišne federacije (FUCI).
Na listi Kršćanske demokracije izabran je u Zastupnički dom talijanskog Parlamenta 1983. te je u njemu ostao neprekidno do 2008.. Novi politički tajnik te stranke Ciriaco De Mita zadužio ga je da očisti stranku na Siciliji od mafijaša, u koje su se ubrajali i gradonačelnici Palerma Vito Ciancimino, odnosno Salvo Lima.[3]
Bio je ministar obrazovanja u sedmoj Andreottijevoj vladi 1989., ali je podnio ostavku s drugim ministrima iz demokršćanske ljevice, prosvjedujući protiv zakona koji dopustio Berlusconiju da zadrži u vlasništvu tri televizijske mreže (u zemljama članica Europske zajednice pojedinac je smio posjedovati najviše 50 posto jedne televizijske mreže).[3]
Dotajnik Kršćanske demokracije bio je 1990. – 1992., kada je imenovan glavnim urednikom stranačkog lista ‘’Il Popolo’’.[4]
Predložio je izborni zakon, prihvaćen 1994., kojim su tri četvrtine mandata stjecane u uninominalnim izbornim jedinicama, a četvrtina na stranačkim listama. Taj je zakon Giovanni Sartori nazvao Mattarellum. Tada se taj zakon smatrao vododijelnicom između talijanske „Prve Republike“ i „Druge Republike“. Po njemu su održani izbori 1994., 1996. i 2001.[3]
U raspadu Kršćanske demokracije uslijed antikorupcijske istrage Čiste ruke bio je među osnivačima Talijanske pučke stranke (PPI), te se zauzimao da ta stranka zajedno s postkomunističkom Demokratskom strankom ljevice (PDS) stupi u koaliciju Maslina pod Prodijevim vodstvom. Držao je više resora u vladama Masline do 2001. Bio je ministar obrane za intervencije na Kosovu, te je ukinuo obvezatni vojni rok.[3]
Sudbeno djelovanje[uredi]
Zastupnički dom ga je 2009. imenovao članom Predsjedničkog vijeća upravnog sudstva. Dvije godine kasnije na zajedničkoj sjednici Parlamenta imenovan je članom Ustavnog suda.[3]
Izvori[uredi]
- ↑ Mattarella eletto al Quirinale con 665 voti: è lui il nuovo presidente della Repubblica, pristupljeno 31. siječnja 2015.
- ↑ Movi100 - Cent'anni di Movimento Studenti di Azione Cattolica, pristupljeno 31. siječnja 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Sebastiano Messina, “Sergio Mattarella, dalla morte del padre al no sulla Mammì, una carriera con la schiena dritta”, la Repubblica, 29. siječnja 2015., pristupljeno 1. veljače 2015.
- ↑ “Sergio Mattarella - Ministro della Difesa”, la Repubblica, 29. siječnja 2015., pristupljeno 1. veljače 2015.
| |||||