Zvonimir Sabolović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 223719 od 14. listopad 2021. u 03:30 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Osvojene medalje
atletika - 4 x 400 m
Mediteranske igre
srebro Aleksandrija 1951. Jugoslavija
atletika - 400 m
Mediteranske igre
bronca Aleksandrija 1951. Jugoslavija
atletika - 4 x 100 m
bronca Aleksandrija 1951. Jugoslavija

Zvonimir (Zvonko) Sabolović (Križevci, 23. lipnja 1923.Beograd, 5. svibnja 2008.))[1], hrvatski atletičar, trkač kratkoprugaš. Osvajač je srebrnog odličja na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine u štafetnoj utrci 4 x 400 metara i bronca u utrci na 400 metara te u štafetnoj utrci 4 x 100 metara.

Sudionik Olimpijskih igara 1948. u Londonu, gdje je trčao kao dio jugoslavenske štafete u utrci na 4 x 400 metara koja je u svojoj skupini u 1. krugu bila 4. te 5. u svojoj skupini na 400 metara. [1] Na europskom prvenstvu 1950. u Bruslju bio je treći u svojoj skupini četvrtzavršnice na 400 m, dok je u štafetnoj utrci 4 x 400 metara kao dio jugoslavenske štafete bio četvrti.[2]

Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Andrije Ottenheimera, Nede Farčića, Drage Štritofa, Petra Šegedina, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[3]

Izvori[uredi]


Nedovršeni članak Zvonimir Sabolović koji govori o atletičaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.