Ivan pl. Zajc (1832. – 1914.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent. Njegov otac, Johann Zajitz, doselio se kao vojni kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda u Rijeku, gdje je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenoga društva i u kazalištu. Prve glazbene poduke Ivan dobija od oca, a zatim od mjesnoga učitelja. U javnosti je prvi put nastupio 14. rujna 1845. na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkome kazalištu kada je kao violinist, uz očevu pratnju, izveo Maysederov Rondo. Godine 1844. nastaje i prva Ivanova skladba: Ouvertura. Dvije godine poslije već sklada i operu koja će, zbog nedovršena libreta njegova suučenika Giovannija Vallea, ostati nedovršenom. Iako je mladi Zajc pokazivao veliku glazbenu nadarenost, otac isprva nije bio oduševljen idejom da mu se sin posveti glazbi. Želio je da Ivan nakon završene srednje škole studira pravo te da postane odvjetnik. No naposljetku se ipak predomislio i pristao da Ivan pođe u Milano na konzervatorij. Do odlaska u Milano, Ivan je već skladao dvadesetak djela. Pri kraju njegova školovanja u Milanu, u Rijeci su mu – u razmaku od nepunih mjesec dana – umrli roditelji. To je bio razlog zbog kojega je odbio laskavu ponudu da poslije školovanja ostane u Milanu kao drugi dirigent u znamenitom Teatro alla Scala: 4. listopada 1855. vratio se u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti.