Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sunčeva termoelektrana Solnova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 221386 od 13. listopad 2021. u 10:37 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Solnova 1, 3 i 4

Sunčeva termoelektrana Solnova nalazi se u španjolskoj pokrajni Andaluziji u mjestu Sanlúcar la Mayor. Postrojenje je dio Solucar kompleksa. Sastoji se od 3 jedinice, Solnova 1,3 i 4, svaka snage 50 MW. U planu je i izgradnja još dvije jednice Solnova 2 i 5, čime bi se kapacitet povećao za još 50MW po jedinici. Ovo je ujedno i najveća elektrana tog tipa u svijetu, a nalazi se u vlasništvu Abengoa Solar, španjolske energetske kompanije specijalzirane upravo za solarnu energiju.[1][2]

O projektu

Gradnja elektrane započela je u 2007., a 2010. tri jedinice postrojenja počele su sa radom. Svaka jedinica ovog postrojenja porteže se na 115 ha, a na tom području za svaku jedincu instalirano je oko 300 000 m² solarnih panela. Svaka jedinica trebala bi osiguravati električnu energiju za 25 700 kućanstava te na taj način smanjiti 31 400 tona CO2 emisija godišnje. S obzirom da se kompleks sastoji još i od dvije jedinice koje koriste tehnologiju solarnog tornja (PS10 i PS20) te manjih jedinica Sevilla PV i Casaquemada PV ukupni kapacitet bi trebao biti 300 MW, čime bi se osiguravalo električne energije za 153 000 kućanstava te na taj način smanjiti i do 185 000 tona CO2 emsija na godišnjoj razini. Prostirat će se na 1000 ha, a ukupna investcija iznosit će 1,2 miljarde €. Osim što je Abengoa Solar vlasnik postrojenja, on je ujedno i konstruktor i operator samog postrojenja. Planirani rad postrojenja je 25 godina.[1][3]

Tehničke značajke

Tehnologija koja se koristi je ASTRØ parabolični sistem razvijen upravo od same kompanije Abengoa Solar. Dugački redovi zrcalnih paraboličnih panela, imaju mogućnost rotacije u smjeru sunca. Zrcalni paneli koncentriraju sunčevo zračenje na cijevi ispunjene fluidom (sintetičko ulje). Fluid se apsorbcijom sunčeva zračenja zagrijava na 400°C. Tako zagrijani fluid se transferira do postrojenja gdje zagrijava vodenu paru u turbinskom generatoru i na taj način se proizvodi električna energija. Cijevi su izolirane kamenom vunom te obložene aluminjskom folijom kako bi se maksimalno smanjili gubici.[1][3]

Izvori