Dražen Sesardić
Dražen Sesardić (1912.[1] − 18. prosinca 1975.) je bio visoki hrvatski pravosudni i politički dužnosnik. Obnašao je dužnost predsjednika Vrhovnog suda SR Hrvatske. Rodom je iz Sinja. Jedan je od svijetlih primjera sudačkog integriteta i ljudske pravdoljubivosti u hrvatskoj povijesti.
Dražen Sesardić je nepravedno i premalo spominjan u literaturi, i hrvatskoj je javnosti vrlo malo poznat primjer g. Sesardića, koji je imao hrabrosti ostati dosljedan sudačkom integritetu i moralu u opasnim političkim vremenima (situacijama ravnim gušenju Praškog proljeća 1968. ili mađarske revolucije 1956. godine) kad je jugokomunizam oštro udario po tek obnovljenim demokratskim procesima u Hrvatskoj,
Životopis
Rodio se je 1912. godine. Sin je Ante Sesardića, uglednog pravnika, prevoditelja i poznatog sudionika javnog života u Sinju između dva svjetska rata. 1930-ih je godina Dražen Sesardić igrao za Junak iz Sinja zajedno s bratom Slovenom. Pridružio se hrvatskom antifašističkom pokretu.
Važio je kao čovjek demokratskih nazora. Dugo je vremena obnašao visoke pravne dužnosti u Beogradu. Od 1967. obnašao je dužnost predsjednika Vrhovnog suda SR Hrvatske. Svoje demokratske nazore nije htjela podrediti karijeri niti pod prijetnjama. U sudbenoj vlasti najviši je dužnosnik koji se tijekom progona proljećara 1971. i 1972. odbio priključiti toj orkestriranoj javnoj hajci na prvake i protagoniste hrvatskog proljeća, niti je želio sudjelovati u nezakonitim sudskim progonima hrvatskih proljećara (najmanje 2000 osuda, prema izjavama nekih osoba iz pravosuđa[2]), što je bila sramotno raširena praksa nakon karađorđevskih odluka. U vremenima kad se je sramotno mnogo njegovih kolega, intelektualaca i nemali dio javnosti povelo za Titovim antilegalističkim pokličem "da se zakona ne treba držati kao pijan plota" i da "pravosuđe treba biti u službi revolucije i komunističkog poretka", Sesardić je ostao vjeran načelima pravničke struke: jednak pristup prema svima, politički neovisno, ideološki neutralno. Stoga je odmah nakon udara na hrvatsko proljeće u Karađorđevu odnosno uhićenja koja su uslijedila dao ostavku na dužnost.[2] jer nije htio sudjelovati u progonu hrvatskih domoljuba. Ostavku mu nisu prihvatili, nego tek ljeta 1972. godine.
Umro je 1975. godine, za hrvatske šutnje, dok su još trajali progoni hrvatskih proljećara a eutanaziranje Hrvatske u punom zamahu. Vijest o smrti tako visokog dužnosnika uopće nije bila objavljena na televizijskom dnevniku, premda su objavljivali vijest o smrti svakog "kordunaša – prvoborca".[3]
Izvori
- Jedno sjećanje na zaboravljenu moralnu veličinu Sinjanina dr. Dražena Sesardića, 6. lipnja 2014.
- (Ferata): Tko je bio dr Dražen Sesardić, Ferata.hr, 21. lipnja 2014., pristupljeno 12. listopada 2014. (preneseno sa zizic.wordpress.com)
- ↑ Imehrvatsko.net
- ↑ 2,0 2,1 Krug za trg - subota, 13. prosinca u 11 sati. 1.Tito i Hrvatsko proljeće 1971., Hrvatsko kulturno vijeće, 12. prosinca 2008. (izvadci iz knjige dr. Savke Dabčević-Kučar, «Hrvatski snovi i stvarnost '71», Zagreb 1997.)
- ↑ (Ferata): Tko je bio dr Dražen Sesardić, Ferata.hr, 21. lipnja 2014., pristupljeno 12. listopada 2014.
Tekst je preuzet iz: Franjo Tuđman: Osobni dnevnik 1973. – 1989 (1.)., Večernji edicija, 2011.