Sukob u Askeranu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 217332 od 12. listopada 2021. u 23:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Sukob u Askeranu
sukob: Rat u Gorskom Karabahu
Askeran006.JPG
Spomenik žrtvama u Askeranu
Vrijeme 22. - 23. veljače 1988.
Mjesto Askeran, Gorski Karabah
Ishod
Casus belli navodna ubojstva Azera u Stepanakertu
Sukobljene strane
Flag of Azerbaijan.svg azerski prosvjednici Flag of the Azerbaijan Soviet Socialist Republic (1952–1991).svg Askeranska milicija
  1. Preusmjeri Predložak:ClearFlag of the Soviet Union.svg Crvena armija
Jačina
oko 8000 prosvjednika oko 1000 milicajaca; nepoznat broj vojnika
Gubitci
2 poginulih, nekoliko ozljeđenih nekoliko ozljeđenih milicajaca

Sukob u Askeranu odvijao se 22. i 23. veljače 1988. u gradu Askeranu i označio je početak armensko-azerskog sukoba koji je eskalirao u Rat u Gorskom Karabahu. Nakon sukoba u Askeranu dogodio se pogrom u Sumqayıtu nad armenskim pučanstvom.

Sukob

Nasilja između Armenaca i Azera počela su još u listopadu 1987. kada su u selu Çardaqlı, azerski komunistički dužnosnici kaznili nezadovoljnike mlaćenjem, uključujući žena, djece i staraca. Uskoro su Armenci počeli protjerivati Azere iz sela u Armeniji i Gorskom Karabahu.[1]

Prvo nasilje sa smrtnim posljedicama dogodilo se u okrugu Akne. Dva dana nakon zahtjeva Vijeća Gorskog Karabaha da se regija Gorski Karabah pripoji Armenskoj SSR, 22. veljače skupina Azera okružila je mjesno sjedište Komunističke partije i zahtijevala obavještenja o glasinama da su ubijeni Azeri u Stepanakertu. Obavješteni su da se takvo što nije dogodilo, no okupljeni su odbili povjerovati. Nezadovoljni obavješću, tisuće ljudi su se počele kretati prema Gorskom Karabahu, usputno se osvećujući.[2][3]

Oko 8 tisuća Azera iz Akne ušlo je u oblast Gorskog Karabaha i kretalo se željeznicom prema Stepanakertu. Putem su razbijani uredi, oprema i vozila tvornica. Neki iz gomile uputili su tradicionalnu opomenu i vratili se kućama, dok su se drugi nastavili kretati. Nekoliko kilometara od Askerana, s nasilnim prosvjednicima suočila se azerska i lokalna askeranska milicija.[4] Vlasti su mobilizirale oko tisuću milicajaca,[3] što je bilo nedovoljno za blokiranje marša. Gomila je uspjela prijeći na glavnu cestu i raštrkala se po okrugu. Nakon pljačke dodatne dvije tvornice i demoliranja milicijske postaje, gomila se sukobila sa stanovnicima Askerana. Uskoro su pozvane postrojbe Crvene armije iz mjesnog garnizona da smire situaciju. U sukobu s vlastima poginula su dva azerska prosvjednika, mlađi je imao 16 godina. Jednog od poginulih ubila je vojska.[4] Među ozlijeđenima bilo je i 50 armenskih civila i nepoznat broj milicajaca.[3]

Sukob u Askeranu bio je povod za pogroma u Sumqayıtu nad armenskim pučastvom. Azerke izbjeglice iz armenskog grada Kapana su se okupile u Sumqayıtu i optužile Armence za ubojstva, silovanja žena i sakaćenja. Komunistički dužnosnici i istaknuti mjesni pjesnik pokušali su smiriti javnost, no poruke su ignorirane i započelo je nasilje.[3] Zamjenik glavnog tužitelja Aleksandar Katusev na sovjetskoj televiziji je izvijestio da su dva stanovnika iz okruga Akne bila žrtve "zločina počinjenih od izoliranih huliganskih elemenata".[5] Unatoč upozorenju glavnog tajnika Komunističke partije Gorskog Karabaha Henrika Pogosjana da se ne objavljuje nacionalnost poginulih radi sigurnosti,[4] Katusev je objavio da su ubijeni imali "muslimanska prezimena". Ova vijest bila je objavljena kako bi se pokazala težina sukoba i kako bi se smirile strasti.[6] No, vijest o smrti dovela je do eskalacije nasilja u pokolju nad Armencima koji je trajao više od dva dana. Nasilje su dijelom vodile azerske izbjeglice koje su već bile kivne na Armence, i time više što su morali pronaći sklonište u neurednim prostorijama Sumqayıta. Koliko je pogrom bio spontan ostaje upitno, jer su metalne šipke kojima je napadano armensko pučanstvo bile unaprijed izoštrene, a armenski aktivisti su tvrdili da su izbjeglice u stvari bile provokatori doveženi u Sumqayıt.[3]

Izvori

Citati
  1. Kaufman, 2001., str. 62. - 63.
  2. Fuller, 1988., str. 1. - 2.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Kaufman, 2001., str. 63.
  4. 4,0 4,1 4,2 Malkasian, 1996., str. 52.
  5. Malkasian, 1996., str. 52. - 53.
  6. Cornell, 2005., str. 68.
Knjige
  • Svante Cornell: Small Nations and Great Powers: A Study of Ethnopolitical Conflict in the Caucasus (na engleskom). London: Routledge, 2005. ISBN 9781135796693
  • Elizabeth Fuller: "Nagorno-Karabakh: The Death and Casualty Toll to Date", Modern hatreds: the symbolic politics of ethnic war (na engleskom). Ithaca, New York: Cornell University Press, 2001. ISBN 9780801487361
  • Stuart J. Kaufman: Modern hatreds: the symbolic politics of ethnic war (na engleskom). Ithaca, New York: Cornell University Press, 2001. ISBN 9780801487361
  • Mark Malkasian: Gha-ra-bagh!: The Emergence of the National Democratic Movement in Armenia (na engleskom). Detroit: Wayne State University Press, 1996. ISBN 9780814326046