37. domobranska pukovnija
| 37. domobranska pješačka pukovnija Gruž k.k. 37. Landwehrinfanterieregiment Gravosa | |
|---|---|
 Dobrotvorna medalja za pripadnike postrojbe | |
| Aktivna | 1906. – 1918. |
| Država | .svg){kind=small} Austro-Ugarska.svg){kind=small} Kraljevina Dalmacija
|
| Odanost | Centralne sile |
| Grana |  Austro-ugarska vojska(carsko-kraljevsko domobranstvo) |
| Uloga | pješaciplaninsko ratovanje |
| Veličina | pukovnija |
| Sjedište | Gruž |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
puk. Franz Grossmann[1] |
37. domobranska pješačka pukovnija Gruž (k.k. 37. Landwehrinfanterieregiment Gravosa) bila je postrojba u sastavu carskog i kraljevskog domobranstva Austro-ugarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu (Dubrovnik).
Povijest
Osnovana je 1906. godine uslijed povećanja i reorganizacije carsko-kraljevskog domobranstva.[2] Od osnivanja do 1911. dvije bojne i zapovjedništvo bilo je u Dubrovniku, dok je treća bojna bila smještena u Đenovićima. Ta bojna je 1911. premještena u Kotor. 37. gruška dom. pukovnija, zajedno s 23. dom. zadarskom te pukovnijama iz Tirola i Koruške, bila je posebno obučena za planinsko ratovanje.[3] Nosili su "sportski kroj" odora, pogodan za penjanje i kretanje kroz gorje. Okovane čizme, snježne naočale, oprema za penjanje i posebni kaputi bili su sastavni dio njihove opreme.[3]
Prvi svjetski rat
Izbijanjem Prvog svjetskog rata postrojba se šalje u BiH prema Srbiji u sklopu 4. gorske brigade, 18. pj. divizije i XVI zbora.[4] Od kraja 1914. do svibnja 1915. bila je stacionirana u Vlasenici. U listopadu 1915. upućeni su na talijansko bojište te borave u Gorici.[5] 22. studenog 1915. na području Osiavije pukovnija je zajedno s kranjskom 17. domobranskom i zadarskom 23. domobranskom odbacila talijanske snage i ponovno zauzela izgubljene položaje, te je spomenuta u službenom izvješću vrhovnog zapovjedništva.[6]
Pukovnija se borila na Soči.[7] Tijekom šeste sočanske ofenzive, tri satnije III bojne 37. dubrovačke pukovnije su se predale i time omogućile Talijanima zauzimanje Sabotina u svega 40 minuta 6. kolovoza 1916.[8] Druga bojna pukovnije prilikom 6. ofenzive bila je zadnja austro-ugarska postrojba koja se povukla s desne obale Soče kod Solkana.[9]
Kako je u svibnju 1917. car Karlo I. odlučio u počast hrabrog držanja preimenovati cijelo carsko-kraljevsko domobranstvo iz Landwehr u Schützen (strijelci), postrojba je preimenovana u 37. streljačku pukovniju Gruž (37 Schützen-Regimenter Gravosa).[10] Prilikom 11. sočanske bitke, 27. kolovoza 1917. pukovnija je odbila žestoke napade Talijana na svoje položaje istočno od Auzze.[11]
Sastav
Hrvati i Srbi 82%, ostali 18%.[12]
Zapovjednici
- 1907-1911 – puk. Karl Walter
- 1912 – puk. Josef Haberditz
- 1912-1914 – puk. Franz Grossmann
Izvori
- ↑ INFANTERIEREGIMENTER der ö.u. Armee im Mai 1914
- ↑ Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.
- ↑ 3,0 3,1 Jung, Peter: The Austro-Hungarian Forces in World War I (1): 1914-16, Osprey Publishing, 2003, str. 23
- ↑ austrianphilately.com
- ↑ 4. GbBrig
- ↑ Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Mitrovica bedroht Wien, 22. November 1915
- ↑ Isonzofront.com - Austro-Hungarian Regiments
- ↑ Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 118.
- ↑ Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 124.
- ↑ The austro-hungarian army 1914-18 for collectors of its postal items by John Dixon-Nuttall, Chapter 4: The Army in the Field
- ↑ Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Neue Angriffe der Italiener abgeschlagen Wien, 27. August 1917
- ↑ Landwehr-Infanterie-Regimenter as at July 1914
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
_(1868-1918).svg)
