Mali zimzelen
| Mali zimzelen | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Gentianales |
| Porodica: | Apocynaceae |
| Rod: | Vinca |
| Vrsta: | V. minor |
| Dvojno ime | |
| Vinca minor L. | |
Mali zimzelen (mrtvačka rožica, lat. Vinca minor) je zeljasta biljka iz porodice Apocynaceae, plavih cvjetova i stalno zelenih listova. Biljka je udomaćena u srednjoj i južnoj Europi, od Francuske i Portugala do Nizozemske i Baltičkih država na sjeveru, istočno dopire do Kavkaza, ima je i u jugozapadnoj Aziji, te Turskoj. Smatra se otrovnom, nekada se koristila u narodnoj medicini( u Rusiji se koristi i danas ).
Sadrži oko 50 raznih alkaloida[1]. Koristi se i u hortikulturi. Zanimljivo da je se ubraja i u biljke indikatore arheoloških nalazišta.[2]
Sastav[uredi]
Trava zimzelena sadrži više od 50 alkaloida, sličnih rezerpinu, uključujući minorin, vinin, pubiscin, vinkamin, izovinkamin, vinkaminorpin, izomajdin, akuamicin, devinkan. Sadrži i urzolsku kiselinu, flavonoide, gorke tvari i tanine, saponine, šećere, vitamine: C (993 mg /%), karoten (oko 8%), rutin. Prilikom sakupljanja sirovina, sušenja i pakiranja treba se pridržavati sigurnosnih mjera opreza.[3][4]
Farmakološka svojstva[uredi]
Pripravci malog zimzelena imaju smirujuća , hipotenzivna , vazodilatacijska , hemostatska , antimikrobna i adstrigentna svojstva. Alkaloid devinkan umjereno snižava krvni tlak i ima sedativna svojstva. Mehanizam hipotenzivnog djelovanja temelji se na sposobnosti snižavanja vaskularnog tonusa i otpornosti perifernih žila. Devinkan također širi žile mozga .
Upotreba u narodnoj medicini[uredi]
U narodnoj medicini, preparati se interno koriste za migrene , početne faze hipertenzije , proljev , groznicu , malariju , krvarenje iz nosa , pluća , maternice , izvana za ispiranje , zubobolju i upalne procese u usnoj šupljini , losione za vlažne ekceme , osipe , svrbež kože .
Biljka je otrovna , treba se koristiti oprezno, pažljivo slijedeći upute .
U homeopatiji se koristi esencija iz svježe biljke, sakupljene na početku cvatnje .[5]
Dodatna literatura[uredi]
- Blamey, M., & Grey-Wilson, C. (1989). Flora of Britain and Northern Europe. Hodder & Stoughton.
- Huxley, A., ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening 4: 665. Macmillan.
Izvori[uredi]
- ↑ Zimzelen – čarobnjakova ljubica pristupljeno 19. listopada 2020
- ↑ Christian Stolz: Archäologische Zeigerpflanzen: Fallbeispiele aus dem Taunus und dem nördlichen Schleswig-Holstein. Plants as indicators for archaeological find sites: Case studies from the Taunus Mts. and from the northern part of Schleswig-Holstein (Germany). In: Schriften des Arbeitskreises Landes- und Volkskunde. Band 11, 2013, 30 S., PDF-Datei, 2 MB. Werner Prange: Das Kleine Immergrün (Vinca minor L.) in Westdeutschland - eine Kulturreliktpflanze aus römischer Zeit. In: Schriften des Naturwissenschaftlichen Vereins für Schleswig-Holstein. Band 66, 1996, S. 71–96, PDF-Datei, 4 MB.
- ↑ Мазнев Н. И. Энциклопедия лекарственных растений. — 3-е изд., испр. и доп.. — Мoskva 2004.
- ↑ Ботанико-фармакогностический словарь: Справ. пособие / К. Ф. Блинова, Н. А. Борисова, Г. Б. Гортинский и др.; Под ред. К. Ф. Блиновой, Г. П. Яковлева. — Мoskva 1990. —
- ↑ Энциклопедический словарь лекарственных, эфирномасличных и ядовитых растений / Сост. Г. С. Оголевец. — Мoskva 1951.