Trofoblast (lat. trophoblastus, od grč. τροφή: hrana, hranjenje i grč. βλαστός: klica, mladica), stanice vanjskog sloja blastociste čija je glavna uloga opskrba zametka hranjivim tvarima, razvijaju se u vanjski dio posteljice.
Nastaju tijekom prvog razdoblja trudnoće (oko 4-5 dana nakon oplodnje) i prve su stanice koje se diferenciraju. Dioba i diferencijacija stanica trofoblasta započinje otprilike šest dana nakon oplodnje.
Naziv "trofoblast" prvi put je 1888. upotrijebio nizozemski biolog Ambrosius Arnold Willem Hubrecht.
Uloga
Trofoblast čine specijalizirane stanice posteljice koje igraju važnu ulogu u implantaciji zametka. Srž posteljičnih resica sadrži mezenhimske stanice i krvne žile koje su izravno povezane s fetalnim krvotokom preko pupčane vrpce. Ovo područje je okruženo dvama slojevima trofoblasta; unutarnjim slojem mononuklearnog citotrofoblasta i vanjskim slojem polinuklearnog sinciciotrofoblasta.
Sinciciotrofoblast nastaje stapanjem citotrofoblasta koji se brzo dijeli. U izravnoj je vezi s majčinom krvlju koja dopire do površine posteljice, što olakšava izmjenu hranjivih i otpadnih tvari te plinova; stvara krvna jezerca - lakune. Urasta u endometralnu stromu i izlučuje hormon humani horionski gonadotropin (hCG) koji održava izlučivanje progesterona, što omogućuje opstanak žutog tijela (corpus luteum), decidue. Također, prisutnost tog hormona u urinu jedan je od dokaza trudnoće. Jedna od uloga sinciciotrofoblasta jest i izlučivanje proteolitičkih enzima koji razgrađuju izvanstaničnu tekućinu koja ih okružuje.