Zdenko Avdić

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Zdenko Avdić (Omiš, 13. kolovoza 1922. - 22. studenoga 2000.), hrvatski najučinkovitiji hrvatski zračni as iz Drugog svjetskog rata koji je u osamnaest borbenih letova oborio deset protivničkih zrakoplova.

Rođen je u Omišu u obitelji preobraćenog muslimana iz Bosne i Talijanke koja je imala svoj hotel. Završio je klasičnu gimnaziju kod oca dominikanaca. Avdić je još od djetinjstva bio zainteresiran za letenje i kada je u ljeto 1941. godine Zapovjedništvo Zrakoplovstva Nezavisne Države Hrvatske (ZNDH) tražilo mladiće koji su željeli postati piloti odmah je otišao u Zagreb i prijavio se. Prijavljeni kandidati su morali proći zdravstvene preglede u Zagrebu i Klagenfurtu u Austriji. Oni koji su zadovoljili primljeni su u zrakoplovstvo i poslani su 1. Dočastničko popunidbeno jato na borongajskoj zračnoj luci u Zagrebu ustrojeno u rujnu iste godine. U listopadu 1943. je završio sa školovanjem za borbenog pilota. Borio se na Istočnom frontu u sastavu Hrvatske zrakoplovne legije (Kroaten-Staffeln 15./JG52). U studenom iste godine obara prvi zrakoplov. U svojoj posljednjoj bitci na Kubanskom mostobranu prilikom uspravnog bijega od brojnijih ruskih zrakoplova (što je zbog snažnijih motora bila česta taktika pilota Luftwaffe, a zbog koje je ruski zračni as Pokriškin i razvio taktiku leta više grupa ruskih lovačkih zrakoplova na različitim visinama, nazvanu "Kubanske ljestve"), i Zdenka Avdića je na maksimalnoj visini na kojoj je morao ispraviti zrakoplov i dobiti na brzini, dočekalo nekolilo ruskih zrakoplova, od kojih ga je jedan 20mm topovskim zrnom pogodio u lijevu stranu kabine gdje u eksploziji zrna Zdenko Avdić gubi lijevu ruku. Odlično istreniran, odmah se obrušava nastojeći spasiti život od nadbrojnog neprijatelja, krvareći jako zbog čega i djelovanja G-sile prilikom manevriranja zdravom rukom na mahove svijest. Teško ranjen, povremeno gubeći vid zbog gubitka krvi, uspio je pronaći komad "ničije zemlje" na koju je teškom mukom aterirao i usprkos malim izgledima, zadržao zrakoplov u jednom komadu, neprevrnut i nezapaljen. Srećom, do njega je prva stigla njemačka postrojba i nakon muka s oslobađanjem ranjene lijeve ruke koja je ostala ukočena oko ručice gasa (Zdenko Avdić sjetio se da su mu izlomili sve prste lijeve šake nastojeći ga osloboditi iz kabine pregrijanog zrakoplova čiji Daimler-Benz DB605 motor je pištao od vreline nakon dugotrajne borbe, ali se na sreću nije zapalio), i tako mu spasiti ruku. Napokon su ga izvukli, položili na zadnji dio tenka i prebacili do najbliže poljske bolnice (Feldlazarett). Nakon amputacije ruke, prebačen je u bolnicu u Odesu, a zatim u Njemačku na kućnu njegu. Na izgubljenu ruku stavlja umjetnu i 1944. se vraća u Zagreb. Nakon sloma NDH 1945., biva zarobljen i provodi 18 mjeseci u zatvoru.S posljednjom od 10 pobjeda njegova kratka, ali učinkovita i nevjerojatna lovačka karijera naglo je prekinuta. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao tek potkraj života opisuje svoju životnu filozofiju, kako je postao pilot, borbe na Istočnom frontu, te posljednju zračnu pobjedu i borbu u kojoj je izgubio lijevu ruku. Zdenko Avdić umirovljen je 1982. godine nakon 35 godina rada u Tvornici strojeva Bratstvo u Zagrebu i do kraja života živio je sa svojom drugom suprugom na Trešnjevci u Zagrebu.

Imao je dvije kćeri i sina, a umro je 22. studenog 2000. godine. Ovaj najučinkovitiji hrvatski zračni as u samo 18 borbenih letova ostvario je deset zračnih pobjeda. Na njegovoj listi trofeja nalaze se upisano pet lovaca LaGG-3, dva P-39 Aircobra, jedan La-5, jedan Jak-1 i jedan jurišnik Il-2M3.