Adipocitokini

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 206817 od 8. listopad 2021. u 17:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Masno tkivo je smatrano samo pasivnim energetskim spremištem organizma, ali je u posljednjem desetljeću 20. stoljeća otkrivena njegova endokrina aktivnost. Masno tkivo izlučuje više od 50 peptidnih posrednika, adipocitokina. Među mnoštvom proizvoda masnog tkiva mogu se izdvojiti leptin i adiponektin koje luče isključivo adipociti. Adipociti proizvode i cijeli niz citokina čije lučenje nije samo njihova specifičnost poput interleukina-6 (IL-6) ili monocitnog kemoprivlačnog čimbenika-1 (engl. monocyte chemoattractant protein 1 - MCP-1). S druge strane, makrofazi luče čimbenik nekroze tumora α (engl. tumor necrosis factor α -TNFα), MCP-1, mnoge druge citokine i kemokine, a također su izvor rezistina. Osim najbrojnijih adipocita, u masnom tkivu metabolički su aktivne i ostale stanice koje čine tzv. stromovaskularni odjeljak: makrofazi, preadipociti, endotelne stanice, glatke mišićne stanice, fibroblasti i ostali leukociti.

Dosadašnja istraživanja upućuju da adipocitokini imaju važno hormonsko djelovanje, s utjecajem prije svega na homeostazu energije i regulaciju neuroendokrinih funkcija, a kao citokini sudjeluju u imunološkim procesima.

Posebice se ističe činjenica da se u debljini ravnoteža sekrecijske funkcije masnog tkiva pomiče u proupalnom smjeru te na taj način doprinosi stanju kronične upale te razvoju metaboličkih komplikacija debljine kao što su šećerna bolest i ubrzana aterogeneza. Masno tkivo uključeno je u krug endokrinih organa, a u debelih se osoba masno tkivo može promatrati čak i kao najveći organ u tijelu.

    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!