Talijanska Eritreja
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Talijanska Eritreja je bila prva kolonija Kraljevine Italije. Osnovana je 1890. godine, prva talijanska naselja osnovana su 1882. godine oko Assaba, i službeno je postojala sve do 1947. godine
Od 1882. do 1941. Eritrejom je vladala Kraljevina Italija. U tih šezdeset godina Eritreju su naselile skupine talijanski doseljenika većinom nakon početka 20. stoljeća. Doseljeni su uglavnom u području oko Asmare. Broj eritrejskih Talijana rastao je do 4.000 tijekom Drugog svjetskog rata na gotovo 100.000, uključujući i obitelji vojnika, na početku Drugog svjetskog rata.[1]
Godine 1869. Talijani su kupili uvalu kod Assaba od mjesnog sultana, ali su uvidjevši da nije pogodna za iskorištavanje zaleđa luku koristili kao postaju za utovar ugljena.[2] Tijekom dvadesetog stoljeća Assab je postao glavna luka Etiopije.
Talijani su iskoristili sukobe na sjeveru Etiopije nakon smrti cara Ivana IV. Etiopskog 1889. godine te su okupirali visoravan i osnovali svoju novu koloniju, od tada poznatu kao "Eritreja". Koloniju je priznao Menelika II., novi etipijski car.
Nakon 1890. talijanska vlada počela je poboljšavati život u novoj koloniji. Razvija se medicinska skrb, poljoprivreda, kultura, jezična i vjerska raznolikost i javni red. Talijani su također izgradili mnoge velike infrastrukturne projekte poput željezničke pruge.
Benito Mussolini je nakon uspona na vlast u Italiji 1922. doveo do velikih promjena u Eritreji. Površina Talijanske Eritreje povećana je regijama u sjevernoj Etiopiji i Talijanskoj Somaliji. Fašisti su u tim godinama nametnuli oštra pravila, koja su naglašavala političku ideologiju kolonijalizma u Eritreji, u ime "novog Rimskog Carstva".
Eritreju je talijanska vlada izabrala da bude industrijsko središte Talijanske Istočne Afrike.[3] Talijanska vlada nastavila je provoditi poljoprivrednu reformu, ali prije svega na farmama u vlasništvu talijanskih doseljenika. Na području Asmare je 1940. godine bilo više od 2.000 malih i srednjih industrijskih poduzeća, većinom u područjima gradnje, mehanike, tekstila, struje i prerade hrane. Prema tome, životni standard u Eritreji 1939. smatran je jednim od najboljih u Africi. Talijani su novačili Eritrejce za kampanju osvajanja i koloniziranja Etiopije. Prema talijanskom popisu stanovništva iz 1939. godine Asmara je imala 98.000 stanovnika od čega 53.000 Talijana. Tako je Asmara bila glavni "talijanski grad" u talijanskom carstva u Africi. Nadalje, zbog talijanske arhitekture grada, Asmara je prozvana Piccola Roma (Mali Rim).
Početak Drugog svjetskog rata prekinuo je industrijalizaciju Eritreje. Kad je britanska vojska osvojila Eritreju u proljeće 1941, većina infrastrukture i industrijskih zona iznimno su bile oštećene, a preostale poput žičare Asmara-Massawa postupno su uklonjene i šalju se prema Indiji i Britanskoj Africi kao ratni plijen.[4] Usljedio je Talijanski gerilski rat koji su podržavali mnogi eritrejski kolonijalni vojnici, koji se vodio sve do primirja u rujnu 1943. Eritreja je stavljen pod britansku vojnu upravu nakon talijanske predaje u Drugom svjetskom ratu. Talijani su se počeli polako iseljavati tako da ih je u Asmari 1949. bilo samo 17.183 od 127.579 stanovnika. Mirovnim sporazumom iz 1947. Italija je službeno prihvatila kraj kolonije.
Izvori
- ↑ http://www.ilcornodafrica.it/rds-01emigrazione.pdf Essay on Italian emigration to Eritrea (talijanski)
- ↑ Edward Ullendorff, The Ethiopians: An Introduction to Country and People, drugo izdanje (London: Oxford University Press, 1965), p. 90. ISBN 0-19-285061-X.
- ↑ Talijanska industralizacija kolonijalne Eritreje
- ↑ Chapter on Eritrea under the British