Wikipedija:Izabrani članci/19, 2013.

Aleksandar Sergejevič Puškin (rus. Алекса́ндр Серге́евич Пу́шкин; Moskva, 6. lipnja 1799. - Sankt Peterburg, 10. veljače 1837.) bio je ruski pjesnik, dramatičar i prozaik. Puškin se rodio 6. lipnja (26. svibnja) 1799. u Moskvi. Aleksandar Sergejevič Puškin potječe od razgranatog plemićkog roda Puškina bez titule, koje prema genealoškom tumačenju vuče podrijetlo od "muža čestita", viteza Ratmira (Ratše), suvremenika Aleksandra Nevskog. Puškin je često pisao o svojem rodoslovnom stablu u stihovima i u prozi; vidio je u svojim precima primjer drevnog roda, istinske "aristokracije" koja je časno služila domovini, no nije razvijala odnos vladara i "progonjenog".

Aleksandar Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika, prema enciklopediji Krugosvet, Ruskom biografskom rječniku i Književnoj enciklopediji. Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti popularne u zapadnoj Europi. Stvorio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu. U filologiji se Puškina smatra tvorcem suvremenog ruskog književnog jezika, a Kratka književna enciklopedija govori o šabloniziranosti njegovih djela, slično djelima Dantea u Italiji ili Goethea u Njemačkoj. D. Lihačov je pisao o Puškinu kao o "našem najvećem nacionalnom dobru". Najpoznatija djela su mu Jevgenij Onjegin, Boris Godunov, Pikova dama i Bajka o ribaru i ribici. ...