Nejc Zaplotnik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 192329 od 5. listopad 2021. u 07:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nejc Zaplotnik
Nejc Zaplotnik
Nejc Zaplotnik
Rođenje 16. travnja 1952.
Smrt 24. travnja 1983.
Nacionalnost Slovenac
Zanimanje alpinist
Portal o životopisima

Jernej (Nejc) Zaplotnik (Kranj, 16. travnja 1952. - Himalaja, 24. travnja 1983.), slovenski je alpinist.

Zajedno s Andrejem Štremfeljem bio je prvi Slovenac koji se popeo na najviši vrh svijeta Mount Everest.[1] Njegovi prijašnji i kasniji usponi uvrstili su ga među legende slovenskog alpinizma.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kranju, u Ljubljani je započeo studij psihologije, da bi se kasnije prebacio na Fakultet za tjelesnu kulturu. Od 1975. do 1980. radio je kao učitelj tjelesnog odgoja.[2]

Od 1969. godine posvetio se alpinizmu. Obavio je preko 350 uspona svih težina po Europi, Africi i Sjevernoj Americi. Među najznačajnijim penjačkim usponima prvo su zimsko ponavljanje Trikota (Kamniške Alpe), prvenstveni uspon Jernejev steber u stijeni Dolgega hrbta, Salathe u stijeni El Capitana, prvenstveni uspon u stijeni Mawenzija te kasniji uspon na Kilimanjaro.

Izdvojeni usponi[uredi | uredi kôd]

  • 1975. sudjeluje na ekspediciji na Makalu te je jedan od penjača koji su se uspješno popeli na vrh po prvenstvenom smjeru.
  • 1983. godine sudjeluje na prvoj splitskoj ekspediciji na Manaslu u nepalskoj Himalaji. Prilikom jednog aklimatizacijskog uspona na planinu, tik iznad logora 1, poginuo je u ledenom odronu koji se srušio sa južne stijene. Supenjači su uspjeli otkopati njegovo tijelo, te je pokopan nešto niže, na ledenjačkoj moreni.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]


Djela[uredi | uredi kôd]

Njegovo autobigorafsko djelo Put (Pot) objavljeno 1981. godine, postalo je "klasik" slovenske alpinističke literature, te poslužilo za inspiraciju kasnijim generacijama vrhunskih slovenskih alpinista.


Izvori[uredi | uredi kôd]