Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fluorovodična kiselina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 192323 od 5. listopad 2021. u 07:47 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Fluorovodična kiselina (HF)(aq) vodena je otopina fluorovodika (obično 40%-tna). Slaba je kiselina, ali vrlo nagrizajuća. Nadražujućeg je mirisa, uzrokuje teške opekline kože, očiju i sluznice, a nagriza staklo i porculan. Otapa mnoge metale dajući soli (fluoride) koje s vodom reagiraju lužnato. Jako nagriza staklo i porculan, a kod djelovanja na tkivo prodire duboko i teško se ispire. Upotrebljava se za uklanjanje ostataka ljevačkog pijeska s lijevanih proizvoda, za smanjivanje sadržaja pepela u ugljenu i dr.
Fluorovodična kiselina je jedina kiselina koja reagira sa silicijevim(IV) oksidom koji ulazi u sastav stakla.
Reakcija sa silicijevim dioksidom:

SiO2(s) + 4 HF --> SiF4(g) + 2 H2O

Zbog toga nagriza staklo, pa se rabi pri graviranju i matiranju stakla. Zato se čuva u plastičnim bocama, a nagriza i keramiku i mnoge metale, a na tome se manjim dijelom zasniva i njezina uporaba. Nagrizanje stakla temelji se na reakciji sa silicijevim dioksidom i stvaranju topljivoga silicijeva tetrafluorida.

Izvor

  • Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 229.
Sadržaj