Olovov(II, IV) oksid

Olovov(II, IV) oksid (Pb₂PbO₄ (uobičajeno Pb₃O₄) ili 2 PbO x PbO₂, minij, olovov tetraoksid, olovov(II) ortoplumbat(IV), crveno olovo) je jedan od triju oksida olova, u kojem se olovo nalazi u dvama različitim oksidacijskim stanjima (Pb²⁺ i Pb⁴⁺), tetragonske simetrije. Označava se u obliku oksida, a zapravo je Pb₂PbO₄.

Svojstva i osobine

To je težak prah intenzivne crvene boje i velike gustoće, netopljiv u vodi.
Javlja se u prirodnom obliku kao mineral minij mineral

Uporaba

Upotrebljava se za temeljne naliče (npr. pomiješan s lanenim uljem), kao antikorozivni premaz za željezne i čelične konstrukcije (sve manje zbog otrovnosti), te kao crveni pigment u proizvodnji kristalnoga stakla i glazura.

Laboratorijsko dobivanje

1. Pripravlja se grijanjem (oksidacijom) olovovog(II) oksida (ili nekog drugog olovovog oksida) u prisutnosti zraka na oko 470 do 480 °C:

6 PbO + O₂ --> 2 Pb₃O₄

Spoj je onečišćen s olovo(II) oksidom, koji se uklanja kalijevim hidroksidom:

PbO + KOH + H₂O --> K [Pb(OH)₃]_(aq)

Također se može i pripraviti zagrijavanjem elementarnog olova na zraku na većim temperaturama.

2. Drugi način pripreme se oslanja na žarenje olovovog karbonata u zraku:

6 PbCO₃ + O₂ --> 2 Pb₃O₄ + 6 CO₂

3. Još jedna metoda je oksidativno žarenje s bijelim olovom:

3 Pb₂CO₃(OH)₂ + O₂ --> 2 Pb₃O₄ + 3 CO₂ + 3 H₂O

4.

U otopini, olovov(II, IV) oksid može se pripremiti npr. reakcijom kalijevog plumbata s olovnim acetatom. Tu je olov(II, IV) oksid monohidrat (Pb₃O4 x H₂O), što može biti pretvoren u bezvodni oblik s blagim grijanjem:

K₂PbO₃ + 2 Pb (OCOCH₃) 2 + H₂O --> Pb₃O₄ + 2 KOCOCH₃ + 2 CH₃COOH

Nedovršeni članak Olovov(II, IV) oksid koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Izvor

• Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 498, 575, 576.