Križ krajputaš je križ kojeg se gradi uz puteve i raskrižja, odakle i im krajputaš, "pokraj puta". Sastavnica su sakralne arhitekture. Za građevne materijale koristi se i drvo, kamen, beton, željezo.
Križeve krajputaše podizao je svaki narod koji je vjerom prihvatio da je Isus umro na križu da tako pokaže da ljubi sve ljude.[1] Budući da su crkve često bile udaljene, narod je vjeru i pobožnost iskazivao oko križeva krajputaša, okupljajući se oko njih, a zbog istih se razloga ondje vršilo i bogoslužje.[1]
Namjena križa je duhovno osnaženje i duhovni podsjetnik slučajnih i namjernih prolaznika. Predviđeno je da se prolaznici koji prolaze pored križa krajputaša malo zaustave, duhovno promisle, usmjere si pogled i misli ka nebu. Poruka križeva krajputaša jest da da ljudi nisu stvoreni statični, nepokretni, vezani samo za jedno mjesto ili prostor, nego da se čovjek kreće i putuje.
Križevi krajputaši dio su kulturne baštine i u Hrvata. Na sjeveru Bačke poslije Drugog svjetskog rata trpili su desetljeća destrukcije, no zadnjeg se desetljeća njima poklanja sve veća pozornost.
2013. je u Godini vjere pokrenut projekt Bunjevački put križa za obnovu propalih ili srušenih križeva krajputaša na sjeveru Bačke. Za to je organizirana u Subotici u crkvi sv. Jurja izložba fotografija križeva krajputaša Augustina Jurige, snimljenih u okolici Subotice. Izložba nosi ime Bunjevački putovi križova.[2], uz koju će na otvorenju biti izveden Bunjevački križni put Tomislava Žigmanova, praizveden 2012. u crkvi sv. Roka, a zbor sv. Cecilija časne sestre Mirjam Pandžić izvest će i oživjeti obnovljene stare napjeve iz molitvenika Lajče Budanovića koje je po sjećanju Đule Milodanović notirao Vojislav Temunović.[3] Novac za obnovu pribavljat će se pretplatom na molitvenik koji će sadržavati Bunjevački put križa (s pisan ikavicom bunjevačkih Hrvata)[3] i dragovoljnim prilozima.[2] Postaje u molitveniku ilustrirat će poznati subotički arhitekt Ante Rudinski koji se također uključio u ovaj projekt, [3] čime se želi afirmirati likovno stvarateljstvo koje kod lokalnih likovnih umjetnika u suvremeno doba rijetko za temu ima Isusovu muku.[3] Molitvenik će sadržavati i Jurigine fotografije križeva krajputaša.[1] Prvotno se planira obnoviti Kopilovićev križ na Somborskoj cesti, poslije Male Bosne te raspelo na Kalvariji u Bajmaku.[2] Aktivnosti u svezi s ovime i medijsko pokriće vode katolički mjesečnik Zvonik, Hrvatska riječ i Radio Marija Srbije.[2]
Bilješke
- Obnovljen simbol vjere i tradicije na Bikovu – križ krajputaš , Hrvatski intelektualni zbor BiH, autor: Josip Stantić, srijeda, 2. travnja 2008.
- Radio Subotica Obnovljen simbol vjere i tradicije na Bikovu – križ krajputaš
- Križ krajputaš, Portal RMB piše župnik Marijan Čuljak, 18. kolovoza 2010.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Radio Subotica, hrvatski program Korizma u crkvi sv. Jurja započela Bunjevačkim putom križa u slici i riječi, Marija Matković, 14. veljače 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Radio Subotica, hrvatski program Izložba fotografija križeva krajputaša Augustina Jurige, snimljenih u okolici Subotice Bunjevački putovi križova, 13. veljače 2013.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Radio Subotica, hrvatski program Vjerska i duhovna baština križeva krajputaša, Nela Skenderović, 6. veljače 2013
Vanjske poveznice
- Tribina o tavankutskim križevima održana 10. ožujka 2013. godine u organizaciji tavankutskih udruga HKPD „Matija Gubec“ i Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame te OŠ „Matija Gubec“ i župe Srce Isusovo, u prostorijama Društva „Matija Gubec“, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata