Emerik Feješ

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 184927 od 2. listopada 2021. u 00:28 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Emerik Feješ (Osijek, 1904. - Novi Sad, Srbija, 1969.), hrvatski naivni slikar.

Životopis

Emerik Feješ (Osijek, Hrvatska, 1904. - Novi Sad, Srbija, 1969.) hrvatski i srpski naivni slikar, rođen u Osijeku u siromašnoj mnogočlanoj obitelji.

Godine 1909. Feješovi sele i nastanjuju se u Novom Sadu, tamo pohađa četiri razreda osnovne škole, zatim uči za trgovca.

Od oca obrtnika uči kako se od školjaka i životinjskih kostiju prave dugmad i češljevi.

Kao mađar po nacionalnosti Feješ je za vrijeme Drugoga rata izbjegao sa suprugom u Budimpeštu i Nagyvarad. 1945 vraća se u Novi Sad. U sljedećih par godina Feješ radi i u Puli, da bi se 1949 definitivno nastanio u Novom Sadu.

Tada nastaju i prve slike.

Motivi njegovih slika bili su gradovi i njihova arhitektura, koje je često preslikavao s različitih razglednica. Služi se geometrijskim oblicima; horizontalnim i vertikalnim crtama, kružnicama te polukrućnicama, čijim stvara specifične ornamentalne mreže, stoga i proziv "strukturalist".

Na svoji poseban način preobražava stvarni svijet i prikazuje ga na svoj osoban način: čarolije boja, mir, sklad, vedrina i ljepota.

Feješ svemu prilazi nevina srca i duše pune začarane radosti stvaranja.

Živeći pretežan dio života u siromaštvu te u maloj mračnoj sobi, Feješ je slikao ono što mu je nedostajalo. Tako je u svojoj imaginaciji (i u svojoj umjetnosti) putovao na mnoga značajna mjesta ovoga svijeta.

Većinu svojih slika Feješ je crtao na temelju crno-bijelih razglednica. Veličinu određenih elemenata je računao sa šibicama i drvcima. Neke elemente je po ukusu smanjivao, povećavao ili u potpunosti izostavio.

Takve kompozicije umnožavao je putem indiga, što je i razlog za brojne varijante slika sa istim motivima.

U Feješovim slikama (isključivo arhitektura) nema osjećaja za prostor i dubinu, nema iluzije trodimenzionalnosti. Pritom su slike (i bliske i udaljene) jednako jasne i koloristički intenzivne.

Izvori

Vanjske poveznice