_-_WGA22657.jpg)
Suzana - žensko ime, na hebrejskom jeziku Shoshana tj. שושנה znači ljiljan.[1]
Suzana u Bibliji
Čista Suzana spominje se u Starom zavjetu, u Knjizi o Danielu.
Suzana bijaše Jojakimova žena, kćer Hilkijina, vrlo lijepa, bogobojazna, odgojena po Zakonu Mojsijevu.[2] Sucima u Babilonu postaše dva nemoralna starca, koji su poželjeli Suzanu nakon što su je vidjeli u šetnji vrtom. [3] Svoju želju su skrivali jedan od drugoga, ali ne predugo. [4] Kad Suzana opet dođe u vrt i htjede se okupati jer bijaše vruć dan, starci je pokušaše ucjeniti da legne s njima jer vrata su zaključana i nitko ih ne može vidjeti, a ako odbije da će oni lažno svjedočiti da je neki mladić bio s njom te je zbog toga poslala djevojke od sebe.[5] Suzana nije popustila ucjeni, jer nije htjela počiniti grijeh pred Gospodom. Sutradan se skupi narod kod Jojakima, dođoše i nemoralni starci, suci u Babilonu, optužiše prelijepu Suzanu na smrt. Suzana uto povika prema Bogu "O vječni Bože! Ti koji poznaješ tajne i koji znaš sve stvari od početka njihovog! Ti znaš dobro da su oni lažno posvjedočili protiv mene; i evo kako ja umirem a da ništa nisam učinila od onoga što su oni zlobno izmislili protiv mene.“[6] Bog je čuo njen glas i pobudi sveti duh u Danielu, te on zaustavi narod jer su osudili Suzanu na temelju lažnog svjedočenja a da nisu ustanovili činjenice slučaja. Narod se vrati sa Suzanom u kuću, i po Danielovoj uputi odvoji starce i počne saslušavati prvoga: "Sada dakle, ako si ti stvarno vidio ovu ženu, reci nam pod kojim drvetom si ti njih vidio općiti zajedno.“ On reče: ”Pod tršljom.“ Potom dovede drugoga i postavi mu isto pitanje, na što ovaj odgovori ” Pod jednim zelenim hrastom.“[7] Starce pogubiše prema zakonu Mojsijevu, Hilkija, njegova žena, Jojakim i svi njezini rođaci, dadoše hvalu Bogu što se na Suzani ne nađe ništa sramotno.
Čista Suzana u hrvatskoj književnosti
Temu čiste Suzane u hrvatskoj književnosti obradio je Mavro Vetranović u prvoj polovici 16. stoljeća. Drama je utemeljena na osudi nevino optužene, ali i na korupciji, potkupljivanju, licemjernom suđenju pravednosti.[8]
Izvori
- ↑ Klaić, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, str. 1284
- ↑ U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim. On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. Biblija, Hrvatska biskupska konferencija, Knjiga o Danielu i Daniel, poglavlje 13.
- ↑ One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda." ...Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe., Ibid.
- ↑ Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, ... Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu., Ibid.
- ↑ No, dok oni vrebaše jedan pogodan dan, ona uđe kao i jučer i prekjučer, samo s dvije mlade djevojke, i ona dobi želju okupati se u parku, jer bijaše vruće. Ondje ne bi nikoga, izuzev dvojice starješina koji vrebaše skriveni. Ona reče mladim djevojkama: ” Donesite mi ulje i mirise, potom zatvorite vrata parka, da se ja okupam.“ One učiniše kao što ona bijaše rekla: one zatvoriše vrata parka i iziđoše kroz jedna pobočna vrata za donijeti ono što im ona bijaše rekla; one ne vidješe starješina, jer se ovi bijahu sakrili. A, čim mlade djevojke bijahu izišle , dvojca starješina se uspraviše, potrčaše k njoj i rekoše : ” Evo vrata parka su zatvorena, i nitko nas ne vidi. Mi smo obuzeti željom za tobom; prihvati dakle imati odnos s nama. Inače, mi ćemo posvjedočiti protiv tebe da jedan mladić bijaše s tobom i da si radi njega otpustila djevojke., Pripovijest o Suzani: dva starca, wikizvor
- ↑ Pripovijest o Suzani: dva starca, wikizvor
- ↑ Daniel opravdava Suzanu, wikizvor
- ↑ 12. Marulićevi dani