Wikipedija:Izabrani članci/10, 2012.
Vigenèreova šifra je metoda šifriranja abecednog teksta korištenjem serije Cezarovih šifri, zasnovanih na slovima ključa. Ovo je jednostavni oblik šifre polialfabetske zamjene. Vigenèreova šifra je otkrivana više puta. Šifra je dobro poznata zato što, iako je laka za razumijevanje i primjenu, početnicima izgleda kao neprobojna; tako je i dobila epitet fr. le chiffre indéchiffrable - neprobojna šifra.
Prva polialfabetska šifra, koju je napravio Leon Battista Alberti oko 1467. godine, koristila je metalnu šifarsku ploču za zamjenu šifarskih alfabeta. Albertijev sustav je mijenjao alfabete poslije nekoliko riječi, a zamjena je označavana slovom odgovarajućeg alfabeta u šifratu. Poslije, Johannes Trithemius u svom djelu iz 1508. Polygraphia izumio je kvadratnu tablicu (tabula recta), ključnu komponentu Vigenèreove šifre. Metodu je prvi opisao Giovan Battista Bellaso 1553. u svojoj knjizi La cifra del. Sig. Giovan Battista Bellaso, a dodao je i ponavljajući ključ za promjenu šifarskog alfabeta za svako slovo. Međutim, poslije, u 19. stoljeću ta je shema pogrešno pripisana Blaiseu de Vigenèreu koji je objavio svoj opis slične, ali jače šifre s autoključem, tako da je sad poznata kao "Vigenèreova šifra".