Urbana legenda ili urbani mit naziv je za izmišljene događaje koji predstavljaju dio modernog folklora, odnosno opisuju se i prenose od osoba uvjerenih u njihovu istinitost. U tome su gotovo istovjetni nekadašnjim mitovima i legendama; izraz "urban", pak, ne označava njihovo zemljopisno, nego vremensko određenje; njime se označavaju mitovi i legende koji su nastali i koji opstaju u modernom svijetu koje karakteriziraju urbanizacija i tehnologija. Urbane legende, s obzirom da su nastale "prirodno" ili se prenose u dobroj vjeri bez nekih loših motiva, valja razlikovati od masovnih obmana ("pataka").
Za urbane legende je karakteristično da nemaju autora, odnosno da se prenose "od usta do usta", odnosno najčešće kroz neformalna druženja prijatelja i poznanika na sličan način na koji se prenose glasine i trač evi. Razvitku urbanih legendâ je, pak, dosta doprinio razvitak medija, pogotovo onih koji njeguju tzv. Žuto novinarstvo, te Interneta koji omogućuje brzo širenje, prilagodbu i evoluciju urbanih legendâ.
Sadržaj urbanih legendâ može biti različit - od onih vezanih uz sablast ii razna nadprirodna bića ili fenomene (od kojih je najkarakterističnija Nestala autostoperica), preko priča o jezovitim ili bizarnim zločinima ili nesrećama (kao primjer može poslužiti Ubojica na zadnjem sjedištu), preko anegdota vezanih uz stvarne ličnosti ili događaje pa sve do naizgled banalnih "činjenica" vezanih uz neke aspekte suvremenog života. Efekti urbanih legendâ su također različiti - neke mogu biti bezazlene priče za razonodu, a neke, ako ih shvati previše ozbiljno, mogu dovesti do teških i pogubnih posljedica po zdravlje ili javnu sigurnost.
Urbane legende su od druge polovice 20. stoljeća postale predmet istraživanja sociologa i psihologa. Često služe i kao inspiracija za zaplete književnih djela, igranih filmova i sl.. Popularna dokumentarna TV-serija Razbijači mitova je, pak, posvećena testiranju navoda nekih od najpopularnijih urbanih mitova.