Wikipedija:Izabrani članci/5, 2012.

Poljaci (pol. Polacy) su narod iz grupe Zapadnih Slavena, nastanjen na jugu od planinskih područja Sudeta i Karpata preko Sjeverne Europske Nizine na sjever do Baltičkog mora. Ime Poljak (poljski Polak (m)/Polka (ž)) izvodi se od staroslavenske riječi "pole" (polje). Prema tome, ime "Poljaci" je izvedeno iz značenja "stanovnici polja". Poljaci govore poljskim jezikom, jednim od članova slavenske grane indoeuropske jezične porodice.

Poljaci su porijeklom od dvadesetak slavenskih plemena srodnih ostalim grupama Istočnih Slavena koja su se od oko šestog stoljeća i dalje do 800. naseljavala na velika područja europske Rusije. Njihova jezgra domovine prostire se između Odre i Wisle. Sredinom šezdesetih godina 10. stoljeća plemena kao što su Poljani (Polanie), Vislani (Wislanie), Pomorjani i drugi osnovali su poljsku državu. Ime Poljske dolazi po plemenu Poljani (Polanie), koji su naseljavali bazen rijeke Warte, područje koje će postati poznato kao Wielkopolska (Velika Poljska). Središte poljske države bilo je Gniezno, za koje arheologija kaže da je bila snažna fortifikacija koja datira iz 8. stoljeća.