26. domobranska pješačka pukovnija
| 26. karlovačka domobranska pješačka pukovnija | |
|---|---|
 Značka na kapi pripadnika 26. dom. pješ. puk., rad Ive Kerdića | |
| Služba | 1889. - siječanj 1919. |
| Država |  Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
|
| Vojska |  Kraljevsko hrvatsko domobranstvo  Austro-ugarska vojska
|
| Grana | pješačka pukovnija |
| Sudjelovanje | Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja |
| Jačina | 2.918 (ukupno u miru)[1] |
| Kratica | HonvIR 26 (HIR 26.) |
| Zapovjednici | |
| Poznati zapovjednici | pukovnik Georg Petrović |
26. domobranska karlovačka pješačka pukovnija (Karlovacer Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.26, Károlyvárosi 26. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Karlovcu.[2] I. i II. bojna bila je stacionirana u Karlovcu, a III. u Gospiću.[3]
Povijest
Osnovana je 1889. iz 26. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 87., 88. i 89. domobranske satnije.[1]
Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Georg Petrović.[4] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[5] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[5]
O ljudskim gubitcima svih hrvatskih postrojbi austro-ugarske vojske uoči Božića 1915. govori Miroslav Krleža u romanu Zastave (citirajući vjerodostojno onodobne novinske izvještaje) te spominje 26. pukovnija s 20.000 mrtvih.[6] Do točnih podataka je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u Beču, Budimpešti i Beogradu.
U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 26. karlovačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[7] Jezgru oslobodilačke vojske činila su dva karlovačka bataljuna.[8] Zapovjednici bataljuna bili su Tartaglia i major Josip Špoljar. Zajedničko zapovjedništva nad oba bataljuna imao je major Mirko Pogledić. Osim toga, iz Karlovca su u borbu pošli i pitomci kadetske škole i hrvatski sveučilištarci.[8] Bili su pod zapovjedništvom satnika Šege, satnika Izera i natporučnika Krpana.
Sastav
1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 97% Hrvata i Srba te 3% ostalih.[3]
Raspuštanje
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 25. i 26. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[7]
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
- ↑ Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment - August 1914
- ↑ 3,0 3,1 Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914.
- ↑ Weltkriege.at - Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
- ↑ 5,0 5,1 Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji
- ↑ Krleža, Miroslav: Zastave, roman u pet knjiga, knjiga treća, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
- ↑ 7,0 7,1 Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
- ↑ 8,0 8,1 Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012.. http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/regionalno/826-pripreme-za-konacno-oslobodenje-medimurja.html Pristupljeno 12. siječnja 2012.