Nacrt:13. protuoklopna topničko-raketna brigada HV

13. PO trd Koprivnica - 13.Protuoklopno topničko- raketni divizijun - VP 3322.

Mirnodopsko mjesto razmještaja: vojarna Ban Krsto Frankopan Koprivnica

Samostalna ratna protuoklopna postrojba Zbornog područja Bjelovar a preustrojem i VI. Zbornog područja Varaždin.

Zapovjednik: bojnik Damir Vuković

Tijekom 1994.god. u tadašnjem ZP Bjelovar ostvarili su se svi preduvjeti za ustrojavanje jake, samostalne,mobilne protuoklopne postrojbe, koja će postati nositelj protuoklopne borbe u Zbornom području Bjelovar i kao takva će biti uporabljena na glavnim pravcima djelovanja neprijateljskog oklopništva.

Osnivanje

Kao što glasi krilatica istaknuta na ratnoj zastavi ove koprivničke ratne postrojbe iz Domovinskog rata, „Vincere aut mori - pobijediti ili umrijeti“ ( krilatica je preuzeta sa povjesnog grba hrvatskog bana Petra Frankopana) takav je bio i cijeli ratni put postrojbe, hrabar, munjevit, beskompromisan i učinkovit. Tijekom burnih događanja u Domovinskom ratu i preustroja ratnih postrojbi u našoj Koprivničko-križevačkoj županiji, 1994.godine u tadašnjem Zbornom području Bjelovar nakon ostvarenja svih potrebitih preduvijeta, prišlo se ustrojavanju jake, samostalne, protu oklopne postrojbe koja će postati nositelj protuoklopne borbe Zbornog područja na glavnim pravcima ugroze od strane srbo-četničkog neprijateljskog oklopništva a svojom mobilnošću ista će biti upotrebljiva po ukazanoj potrebi i na svim crtama bojišnice tada okupirane Republike Hrvatske. Odlukom Ministra obrane od 30 lipnja 1994.godine intezivno se kreće sa ustrojavanjem 13.PO trd Koprivnica - samostalnog protuoklopnog divizijuna sa mirnodopskim razmještajem u Vojarni „Ban Krsto Frankopan“ u Koprivnici. Postrojba je po ustroju bila djelatno-pričuvnog sastava sa djelatnim jezgrom a ustrojavanje iste preuzima i njome zapovijeda bojnik Damir Vuković iskusni topnički časnik stasao u DR. Postrojba se počinje ubrzano popunjavati topničko-raketnim oruđima, raketnim sustavima POVRS I i II generacije, vozilima i potrebitim MTS za zadaće koje će se pred nju uskoro postaviti. Pričuvnici, nukleus ove podravsko-prigorske postrojbe postaju najvećim djelom već prekaljeni bojovnici ugaslih ratnih postrojbi , koprivničke 117.br „R“ HV, topnici iz koprivničkog 6.HaD, 61.lad PZO, T.G 145., đurđevačke bojne 105.brigade kao i uz određen broj mladića koji su tek završili vojni rok u HV a bili su tkzv.“kritičnih“ protuoklopnih raketnih specijalnosti I i II generacije i duže kondicirani u vođenju protuoklopnih raketa POVRS 9K 111 Fagot. Veliku ulogu u samoj popuni postrojbe odigrali su Uredi za obranu Koprivnica, Križevci i Đurđevac preko tadašnje Uprave uza obranu Koprivničko-križevačke županije. Sa pripadnicima postrojbe od početka se kreće u ubrzanu , plansku, ciljanu vojnu izobrazbu kao pripremu za sve predstojeće bojne zadaće, za vojno-redarstvene operacije koje će se uskoro naći pred 13.PO trd Koprivnica sa ciljem konačnog oslobađanja okupiranih djelova RH. Već krajem 1994. godine zapovjednik 13.PO trd Koprivnica dobiva zapovjed temeljem ukazanih potreba o predpočinjavanju postrojbe iz ZP Bjelovar pod zapovjedanje tada tek ustrojenog IZM GS HV ( Izdvojeno zapovjedno mjesto Glavnog stožera HV) i stavljanje pod direktno zapovjedanje general pukovniku Marijanu Marekoviću a za potrebe planiranja, pripreme i samog izvođenja predstojeće vojno-redarstvene operacije „Bljesak“.

Bljesak

Od trenutka predpočinjavanja IZM GS HV sve aktivnosti i sva predstojeća intezivna, višemjesečna obuka, brojni stožerni trenaži i izvedena izviđanja u području Novske provode se sa jednim ciljem kako bi postrojba što spremnije dočekala početak oslobađanja zapadne Slavonije kao sudionica vojno-redarstvene operacije Bljesak (na smjeru operacije – zapad ). Dana 28.travnja 1995.godine u večernjim satima zapovjedništvo postrojbe dobiva dugo očekivani željeni signal i zapovjed za mobilizaciju pričuvnog sastava koja se provodi na mobilizacijskom zborištu postrojbe u selu Koprivnički Ivanec . Dočekali smo i taj trenutak da nakon dugih, mučnih i besplodnih pregovora sa srbo-četnicima krenemo u konačno oslobađanje zapadne Slavonije i da dovršimo započeto još 1991.god. prvim oslobodilačkim operacijom Hrvatske vojske Otkos-10 i Orkan 91' kada smo zaustavljeni u oslobađanju okupiranih teritorija potpisivanjem Sarajevskog sporazuma. Došlo je konačno vrijeme da se pobunjenim srbima potpomognutim četnicima pokaže čvrstina i odlučnost u uspostavi ustavno-pravnog poretka na do tada privremeno okupiranom teritoriju RH. Zapovjednik 13.PO trd u VRO „Bljesak“ dobiva zadaću ustrojavanja POOd-1 (protuoklopnog odreda) na glavnom pravcu napada naših snaga smjerom Novska - Okučani duž tada okupirane auto-ceste uz bok gardijskih bojni (pješačka bojna 1.gbr Tigrovi , pješačka i oklopna bojna 3.gbr Kune) sa zadaćom zaštite gardijskih postrojbi od neprijateljskog oklopništva i sprjećavanje očekujućeg protunapada istog tijekom same operacije. Postrojba dolazi po izvršenoj mobilizaciji prikriveno u ranim jutarnjim satima u predviđeno protuoklopno očekujuće područje iznad Novske u šumu Brestača iz koje će po signalu zaposjedati svoje protuoklopne paljbene položaje na pravcima djelovanja postrojbi. Sama operacija je započela 01.05.1995.god. u 05.30 sati . Tijekom same operacije raketna bitnica POVRS pridodaje se oklopnoj bojni 3.gbr i sa njom se probija na glavnom pravcu napada duž auto puta Novska-Okučani sa zadaćom protuoklopne zaštite . Dostizanjem crte kod mosta Sloboština na auto-putu na ulazu u same Okučane, postrojba se sa oklopnom bojnom 3.gbr zaustavlja kako bi se tijekom noći omogućilo izvlačenje civilnog stanovništva iz Okučana prema Staroj Gradišci. Djelovi 13.PO trd tijekom VRO „Bljesak“ angažiraju se i na pomoćnom pravcu napada naših snaga na potezu Novska-Jasenovac sa ciljem protuoklopne borbe. Ujutro 02.05.1995. pripadnici raketnog djela postrojbe ulaze sa bojnom 1.HGZ u prazne Okučane a naša topnička bitnica PO topova 100 mm zaposjeda paljbene položaje na pomoćnom pravcu napada oko Jasenovca, Mlake i Jablanca sa zadaćom onemogućavanja protunapada neprijateljskih oklopnih postrojbi iz smjera Uštica-Jasenovac. Tijekom operacije 13.PO trd nije imao gubitaka a sa zarobljenim protuoklopnim sredstvima postaje najopremljeniji samostalni divizijun ove namjene . Nakon završetka VRO „Bljesak“ i smirivanjem bojnih djelovanja postrojba se kompletira i ostaje još neko vrijeme na protuoklopnim položajima na osiguravanju državne granice uz rijeku Savu u području Jasenovca kada zapovjednik dobiva novu zadaću o predpočinjavanju 13.PO trd Koprivnica, ovog puta zapovjedniku ZP Karlovac, general pukovniku Miljenku Crnjcu. ..... bio je to vrlo jasan znak zapovjedniku 13.PO trd i njegovom stožeru da nema odmora i da se kreće u konačno oslobađanje RH! Započinju nove intezivne pripreme za vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“ ...

Oluja

Pretpočinjavanjem postrojbe Zbornom području Karlovac tijekom mjeseca lipnja započinju intezivna izviđanja crte bojišnice od Turnja, Duge Rese pa sve do Barilovića , Cerovca i Mrežničkog Bresta u području Međurječja, vrši se novo popunjavanje postrojbe potrebitim sredstvima i ljudstvom kako bi što spremniji dočekali signal za izvršenje nove bojne protuoklopne zadaće koja će biti dodijeljena 13.PO trd na tada najužem dijelu Hrvatske u području tkzv „međurječja“ prostora ispod Duge Rese a između rijeka Mrežnice i Korane. Nakon zapadne Slavonije podravci i prigorci će sada krenuti i u oslobađanje Korduna! Nije se dugo čekalo na signal za domobilizaciju kompletnog sastava divizijuna i mobilizacija je započela u večernjim satima dana 27 srpnja 1995 godine u s.Koprivnički Ivanec i divizijun nakon još jedne vrlo uspješno provedene mobilizacije vrši hodnju do karlovačke bojišnice. Po pristizanju u očekujuće područje kod Duge Rese, postrojba se razmješta i započinju intezivne pripreme, ukopavanje topničkih oruđa, brojna izviđanja,uspostava sustavaveza,izbor promatračnica i uvezivanje sa ostalim susjednim postrojbama u zoni odgovornosti . Zapovjednik 13.PO trd od zapovjednika Zbornog područja Karlovac general pukovnika Miljenka Crnjca prima vrlo zahtjevnu i odgovornu zadaću uz predstojeću VRO “Oluja“ , da ustroji od 13.PO trd protuoklopni odred (pod nazivom POOd-13) za izvršenje ove zadaće, ovog puta ojačan sa vodom tenkova, inžinjerijskom postrojbom, protuoklopnim ojačanjem iz domicilnih postrojbi kao i dodatnim PZO sredstvima i tako ojačan 13.PO trd postaje nositelj protuoklopnog boja u području „međurječja“ područja gdje je tada širina slobodnog hrvatskog teritorija iznosila jedva nekoliko kilometara i nije se smjelo dozvoliti presjecanje Hrvatske na dva dijela uslijed očekivanog protu udara neprijateljskih tenkova iz pravca poligon Slunj -Veljun. Presjecanje tog uskog djela slobodnog teritorija dovelo bi do prodora neprijatelja sve do granice sa Slovenijom, presjecanja Hrvatske na dva dijela i do nesagledivih posljedica. Još jednom je 13.PO trd dobio zadaću sukladno svom sloganu „Pobijediti ili umrijeti“, dobio je zadaću koja je glasila – izvršiti zadaću bez odstupanja jer niti jedan neprijateljski tenk nije smio proći kroz raspored našeg protuoklopnog odreda koji se rastezao u dužini od petnaesetak kilometara od Duge Rese sve do Generalskog stola! Sama VRO “Oluja“ započela je 04. kolovoza 1995 u 05.00 sati topničkom pripremom i raketiranjem hrvatskog zrakoplovstva po komunikacijskim centrima neprijatelja a prvi top koji je bojno djelovao na našem djelu bojišnice bio je upravo protuoklopni top 100 mm našeg 13.PO trd koji je preciznim pogotkom uništio neprijateljski top i položaj na dominantnom brdu ispred samih naših položaja. Protuoklopni odred se na tom djelu bojišnice pokazao kao učinkovita višenamjenska postrojba jer je uz svoju temeljnu zadaću borbe protiv neprijateljskog oklopa odrađivala i ostale borbene zadaće. Precizni protuoklopni topovi i protuoklopne rakete divizijuna su precizno neutralizirali brojne utvrđene otporne točke neprijatelja, njihova utvrđena zapovjedna mjesta, neprijateljske vatrene otporne točke i sve ono sa čime je neprijatelj pokušavao zaustaviti nezaustavljivi hrvatski vojni stroj . Svojom paljbenom potporom divizijun je omogućio našem pješaštvu , prvenstveno iz dugoreške 137.dp u čijem je rasporedu postrojba djelovala, brže napredovanje i pružajući mu punu pomoć kod probijanja prve crte obrane neprijatelja. Tijekom same VRO „Oluja“ pravci bojnog djelovanja postrojbe i njezinih djelova bili su na nekoliko pravaca: - Barilović- Kosijersko selo – Krnjak - Sića - Perjasica - Mateško Selo - Perjasica - Ogulin- Slunj-Vojnić - Turanj- Cerovac Tušilovički- Vojnić - Orlovac - Kamensko –Turanj

Na ovom djelu bojišnice neprijatelj (snage 21. Kordunskog korpusa, 11.mbr i 13. pbr) je pružao vrlo jak, organiziran otpor i borbe su bile žestoke i trajale su puno duže nego na ostalim bojišnicama tijekom VRO „Oluja“. Neprijatelj je bi vrlo kvalitetno utvrđen, naročito na Turnju sa izrađenim dubokim tranšeima (rovovima) za svoje tenkove iz kojih je godinama nesmetano granatirao Karlovac. Prvi napad naših snaga nije uspio zbog jakog neprijateljskog otpora i naše snage su poslane upravo u područje tkzv.“međurječja“ između rijeka Mrežnice i Korane prema selu Krnjaku i dalje prema Vojniću. Područje „međurječja“ nakon žestokih borbi oslobođeno je 05. kolovoza. Nažalost tijekom naših napada 13.PO trd imao je prve gubitake, tri ranjena pripadnika divizijuna ( Vladimir Miklošić, Dubravko Špoljar i Nenad Tomašek) od topničkog i tenkovskog neprijateljskog djelovanja. Kakva je dinamika bila na tom djelu bojišnice govori podatak da je bojnik Vuković tijekom same operacije pojačao sa svojim mobilnim raketnim desetinama POLK Fagot i susjedne postrojbe (143.dp Ogulin) koja je nadirale pravcem Ogulin- Slunj-Veljun- Vojnić kao i varaždinsku 104.br na smjeru niihovog napada. Neprijateljski utvrđeni položaji na brdu Šanac kod Turnja oslobođeni su tek 07. kolovoza i njegovim oslobađanjem 13.PO trd u ulozi protuoklopnog odreda dobiva tada i novu zadaću premještanja protuoklopnog odreda preko Turnja u šire područje Vojnića i zauzimanja protuoklopnih položaja sa ciljem spriječavanja eventualnih tenkovskih protunapada neprijatelja iz smjerova Gvozd(Vrginmost) –Vojnić - Karlovac i smjera Slunj-Karlovac. Uslijedilo je čišćenje Petrove gore od zaostalih neprijateljskih ostataka i procijenjeno je da je neprijatelj u tolikoj mjeri razbijen da više ne postoji realna opasnost od bilo kakvog protunapada a 08.kolovoza uslijedila je konačna predaja 21. Kordunskog korpusa. Dana 12. kolovoza 13.PO trd vraća se nakon sudjelovanja u još jednoj povjesnoj vojno-policijskoj operaciji u mirnodopsko mjesto razmješataja u svoju Koprivnicu a pripadnicima postrojbe tisuće koprivničanaca na glavnom koprivničkom trgu priređuju nezaboravn doček ! Slijedi sređivanje ratne tehnike u koprivničkoj vojarni i demobilizacija pričuvnog djela postrojbe .....ali ne zadugo!

PRIPREMA ZA OSLOBAĐANJE PODUNAVLJA

Krajem rujna 1995.god. zapovjednik 13.PO trd bojnik Damir Vuković pozvan je u zapovjedništvo ZP Bjelovar kod svog nadređenog zapovjednika, general bojnika Luke Đanka i od njega dobiva novu direktivu o pretpočinjavanju postrojbe, ovaj puta ZP Osijek i njegovom tadašnjem zapovjedniku general pukovniku Đuri Dečaku. Bilo je jasno da se nakon velikih pobjeda nad srbo-četničkim okupatorima kreće u pripreme za dugo očekivano konačno oslobađanje i zadnjeg djela okupiranog hrvatskog teritorija, hrvatskog Podunavlja. Zapovjedništvo 13.PO trd sada nakon dobijene najnovije zadaće kreće u područje Osijeka u izviđanja pravca eventualnog budućeg planiranog djelovanja postrojbe , biranja lokacija razmještaja, odabira očekivanog područja i definiranje protuoklopnih položaja za operaciju , vrši se uvezivanja sa susjednim zapovjedništvima postrojbi i odrađuju se sve ostale operativne pripreme za operaciju“Dunav“. Samoj pripremi provođenja ovoj planiranoj operaciji oslobađanja prethodile je više nego uspjela obavještajna operacija pod nazivom „Manjinjorgo“ koju je provela Obavještajna uprava GS OS RH. Sama operacija je planirana u najstrožoj tajnosti, poduzimane su u pripremi brojne simulacije, bespilotnim letjelicama snimao se teren kako bi se prikupili podaci o snazi neprijatelja čija je koncentracija bila iznimno velika . Zadaća koja je dodijeljena 13.PO trd u planiranoj operaciji opet je bila vrlo složena. Od 13.PO trd Koprivnica trebalo je ustrojiti protuoklopni odred sa svim potrebitim ojačanjima istog a zbog izrazite zahtjevnosti planirane zadaće i protuoklopnog djelovanje koje bi davao protuoklopnu zaštitu virovitičkoj 81.gardijskoj bojni i 3. gbr Kune na planiranom pravcu napada glavnim smjerom Osijek – Darda - Kneževi Vinogradi – Batina sve do izbijanja na državnu granicu na Dunavu s prelaskom u odsutnu obranu kod Batine. Bio je to pravac dužine ukupno više od 40-ak kilometara, prepun neprijateljskog oklopa kojeg su mobilne protuoklopne snage 13.PO trd morale munjevito neutralizirati i ostvariti dobijenu zadaću. O zahtjevnosti postavljene zadaće govori podatak da je pod zapovjedanje bjn.Vukovića trebao za ovu zadaću biti pridodan još jedan protuoklopni divizijun kako bi se na tom zadanom pravcu odradile sve očekivane i vrlo zahtjevne tražene protuoklopne zadaće. I za ovu zadaću 13.PO trd je od strane Glavnog stožera izabran zbog iskazane hrabrosti i odlučnosti naših Podravaca i Prigoraca u zadnjim oslobodilačkim operacijama kao i vrhunske vojne osposobljenosti i stručnosti djelatne jezgre zapovjedništva postrojbe. U tijeku samih priprema za operaciju, neprijatelj postaje svjestan krajnjeg ishoda planirane operacije naših snaga, inicira i započinje žurne pregovore o mirnoj predaji tog još okupiranog teritorija RH i 12.studenog 1995 u Erdutu se potpisuje „temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji Podunavlja“ a koji je kasnije uspješno okončan i provedena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. Zahvaljujući mudroj vojnoj odluci dr.Franje Tuđmana, izbjegnute su žrtve hrvatskih vojnika i policajaca koje bi nastale tijekom izvođenja ove planirane operacije. Sama operacija je kasnije u javnosti nazvana „Vukovarska golubica“.

MIRNODOPSKE ZADAĆE NAKON DOMOVINSKOG RATA

Zapovjedništvo 13.PO trd se se vraća u svoju domicilnu vojarnu “Ban Krsto Frankopan“ u Koprivnici, vrši opet demobilizaciju pričuvnika i posvećuje se konačno mirnodopskim zadaćama , održavanju brojne tehnike i daljnjoj planskoj izobrazbi svojih pripadnika, protuoklopnika topničkih i raketnih specijalnosti i tako sljedećih nekoliko godina zadržavajući bojnu spremnost postrojbe na najvišoj razini. Prelaskom na mirnodopski ustroj OS RH ratna postrojba 13.PO trd preustrojava se krajem 1999. godine u svoju pravnu slijednicu 677.PO trb idalje pod zapovjedanjem svog ratnog zapovjednika bojnika Damira Vukovića u 6. ZP OSRH a kasnijim preustrojem i u 667.PO trbr 1. korpusa HKoV. Kroz 13.PO trd Koprivnica prošlo je ukupno 492 pripadnika iz naše Koprivničko -križevačke županije a pripadnici postrojbe odlikovani su medaljama „Bljesak“, “Oluja“, Spomenicom Domovinskog rata odlikovana su 124 pripadnika, Spomenicom Domovinske zahvalnosti 6 pripadnika , Redom hrvatskog pletera 4 pripadnika i Redom hrvatskog trolista 3 pripadnika. Za svoj ratni put 13.PO trd je više puta pohvaljivan od NGS HV, zapovjednika IZMGS HV, Zapovjednika ZP Bjelovar, zapovjednika I. i VI.ZP OS a više pripadnika je nagrađeno i pohvaljeno za svoj doprinos tijekom Domovinskog rata. Postrojba i njezin zapovjednik primili su i niz civilnih priznanja od plaketa Karlovačke županije pa do Zahvalnica gradova Novske i Koprivnice. 13.PO trd je svojim ratnim putem i hrabrošću svojih pripadnika , samo nastavio i dovršio ono što su započeli hrabri pripadnici slavnih ratnih postrojbi Koprivničko-križevačke županije još 1991.god. i tako dokazao da se naši Podravci i Prigorci kada Domovina zove, mogu od vrijednih seljaka i radnika pretvoriti u beskompromisne i hrabre ratnike ako je u pitanju opstojnost i teritorijalna cjelovitost jedine nam naše Republike Hrvatske!