Toggle menu
243,9 tis.
103
18
639,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bogdan Igor Antonyč

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 176756 od 30. rujan 2021. u 09:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Bogdan Igor Antonyč (1909.-1937.), ukrajinski pjesnik.

Bogdan Igor Antonyč (izgovar: Bohdan Ihor Antonič); (ukr. Богдан Ігор Анто́нич); (Poljska, Nowica, 5. listopada 1909. - Ukrajina, Ljviv, 6. srpnja 1937.); jedan od najvećih ukrajinskih pjesnika. U sovjetskoj Ukrajini Antonyč je bio dugo potiskivan, pa i brisan iz nacionalno-povijesne memorije zbog ideoloških razloga. Intenzivno objavljivanje njegovih djela započelo je tek krajem 1980.-ih i početkom 1990.-ih godina. Karakteristika Antonyčevih djela je unikatan spoj kršćanske aksiologije i »poganske« ushićenosti prirodom.

Životopis

Bogdan Igor Antonyč rodio se 5. listopada 1909. u ukrajinskom lemkivskom selu Nowica u današnjoj Poljskoj. Studij polonistike i slavistike završio je na sveučilištu u ukrajinskom Ljvivu. Bio je izvrstan poznavatelj poljskoga jezika i književnosti, školovan u poljskoj multikulturalnoj tradiciji, ali unatoč toj činjenici njegov je izbor u književnom stvaranju bio i ostao materinji ukrajinski jezik. Na ukrajinskom jeziku je pisao i na njemu je prevodio. Umro je 6. srpnja 1937. u Ljvivu u današnjoj Ukrajini sa svega 28 godina.

Antonyč je bio jedan od vođa kulturnih zbivanja i pokretača političkih previranja u Poljacima kontroliranom Ljvivu. Nije se priklonio ni jednoj struji koja je ignorirala ili negirala autohtono ukrajinstvo njegova kulturno, nacionalno i religijski šarolikoga lemkivskog zavičaja. Taj mu je izbor donio službenu zabranu koja je trajala sve do 60-ih godina, od kada njegovo pjesništvo počinje značajno utjecati na suvremenu ukrajinsku poetiku. Njegov veliki književni značaj u Sovjetskom Savezu i široj okolici je naprosto prešućen.

Stvaralaštvo

Tek posljednjih osam godina Antonyča odnosi se na njegov stvaralačko-javni angažman. Najzaokruženiji i najvažniji dio Antonyčeva stvaralačkoga opusa čini lirika. Za života su mu objavljene tri zbirke (»Pozdrav životu« - Pryvitannja žyttja, 1931.; »Tri prstena« - »Try persteni«, 1934; »Knjiga Lava« - »Knyga Leva«, 1936), a neposredno nakon smrti još dvije, koje su već za Antonyčeva života u dobroj mjeri bile spremne za objavljivanje (»Zeleno evanđelje« - »Zelena jevangelija«, 1938; »Rotacije« - »Rotaciji«, 1938).

Povezani članci

Vanjske poveznice